U studenom 2023. godine u malom gradu Jinju mladić je brutalno pretukao blagajnicu On Ji-goo jer je, kako je rekao, „feministice zaslužuju batine”. Napad – motiviran time što je žrtva nosila kratku kosu – ostavio joj je trajno oštećen sluh i tešku traumu, a sud je u pravomoćnoj presudi prvi put u zemlji eksplicitno prepoznao mizoginiju kao otegotnu okolnost.
Premda se diljem svijeta bilježe slučajevi toksične muškosti, u Južnoj Koreji rodni sukob poprimio je neslućene razmjere. Dok žene prednjače u visokom obrazovanju, država i dalje bilježi najveći rodni jaz u plaćama unutar OECD-a, a većina rukovodećih mjesta ostaje nedostupna zaposlenicama. Istodobno, digitalni prostori – u zemlji s jednom od najviših stopa internetske povezanosti – pretvorili su se u inkubatore mržnje.
Najpoznatiji primjer virtualne radikalizacije je forum Ilbe, koji je u vrhuncu popularnosti uveo pogrdne izraze poput „kimchi-djevojka” za materijalističke žene. Iako se posjeta forumu smanjila, slične „manosfere” proširile su se na druge platforme, okupljajući mlade muškarce uvjerene da su žrtve „obrnute diskriminacije”.
Statistika podupire taj osjećaj: u anketi iz 2021. čak 79 % muškaraca u dvadesetima smatralo je da su upravo oni rodno diskriminirani, dok je samo 38 % njih priznalo ozbiljnu diskriminaciju žena. Ključna točka ogorčenja je i 18-mjesečni obvezni vojni rok, koji mnogi vide kao neravnopravan teret u nestabilnoj ekonomiji.
Na valu tog nezadovoljstva izdigli su se akteri poput udruge New Men’s Solidarity i njenog vođe Bae In-gyua, čiji videosadržaj skuplja milijune pregleda dok feminizam naziva „mentalnom bolešću”. Sličan utjecaj imao je i političar Lee Jun-seok: njegov vulgarni komentar o „ubadanju štapićima u ženske genitalije” tijekom televizijske debate u svibnju 2025. izazvao je studentske prosvjede i kaznene prijave, ali mu je osigurao gotovo četvrtinu muških glasača u dvadesetima.
Antifeministička retorika preselila se i u državne politike. Bivši predsjednik Yoon Suk-yeol osvojio je tijesne izbore 2022. najavom ukidanja ministarstva za ravnopravnost spolova i tvrdnjom da „strukturne diskriminacije nema”. Nakon što je u prosincu 2024. nakratko uveo izvanredno stanje, parlament ga je opozvao, a Ustavni sud potvrdio smjenu u travnju 2025. Na izvanrednim izborima pobijedio je demokratski kandidat Lee Jae Myung, no i on je odmah zatražio „mjeru protiv muške diskriminacije”, čime je produbio dojam da je rodni jaz postao ključni politički fault-line.
Dok se političari nadmeću za naklonost razočaranih muškaraca, ekstremi s obje strane eskaliraju. Dijelovi radikalnog feminizma odgovorili su „zrcaljenjem” uvreda, a pokret „4B” poziva žene da odbace dejtanje, brak i majčinstvo. Istodobno se šire deepfake pornografija i grupni kanali s desecima tisuća članova koji dijele slike maloljetnica. Tvrtke se često ispričavaju već zbog osumnjičenog „skrivenog feminizma” zaposlenica, kao u slučaju animacije za popularnu igru MapleStory – naknadno se ispostavilo da je sporni kadar nacrtao muškarac, no žena je ipak bila doxana i izložena uvredama.
Pojedinci ipak pokušavaju probiti začarani krug. Organizacija Feminism With Him putuje školama i vojarnama održavati radionice o rodnom nasilju. Njezin suosnivač Lee Han tvrdi da se frustracija muškaraca mora usmjeriti prema sustavu, a ne prema ženama: „Istinski neprijatelj nije feministkinja nego struktura koju su izgradili muškarci na vlasti.”
Za On Ji-goo borba je osobna i svakodnevna. Nakon mjeseci suđenja i hospitalizacija nada se „samo normalnom životu – poslu, ručku s obitelji i igračkama za mačka”. Podrška nepoznatih ljudi, kaže, spasila ju je: peticija za strogo kažnjavanje napadača skupila je 50 000 potpisa u manje od mjesec dana. „Ne trebamo se natjecati tko više trpi diskriminaciju”, poručuje. „Moramo naći način da smirimo sukob i učinimo društvo sigurnijim za sve.”