Kad je prije desetak godina majka ugasila računalo Sonu Si-woou usred online razgovora za mjesto u profesionalnoj ekipi, igranje je u Južnoj Koreji još bilo sinonim za ovisnost. Danas isti 27-godišnjak, poznat pod nadimkom Lehends, osvaja naslove u League of Legendsu, prima plaću korporacije Nongshim i dokazuje koliko se odnos društva prema videoigrama preokrenuo.
Promjena paradigme • Godine 2013. političari su pokušavali uvrstiti videoigre na listu četiri velike društvene ovisnosti (uz drogu, kocku i alkohol). • U listopadu ove godine predsjednik Lee Jae Myung jasno je poručio: „Igre nisu opojne supstancije.”
Brojevi govore sve. Između 2019. i 2023. domaće tržište videoigara poraslo je za 47 % na 22,96 bilijuna wona (oko 11,7 mlrd. funti), dok je izvoz skočio 41 % na 10,96 bilijuna wona. Gaming danas čini gotovo dvije trećine svih kulturnih izvoza zemlje, daleko ispred čak i K-popa. S ukupnim udjelom četvrtim na svijetu, Koreja je postala globalni igrač odmah iza SAD-a, Kine i Japana.
Esport kao izlog Iako vrijedan „samo” 257 mlrd. wona (128 mil. funti), organizirani esport služi kao moćan marketinški motor. Od kasnih devedesetih, kad su nakon azijske financijske krize nicali širokopojasni kablovi i PC bangovi (internetski kafići), natjecateljski mečevi evoluirali su od prepune dvorane sa StarCraftom do televizijskih prijenosa finala League of Legendsa na nacionalnim kanalima.
Akademije za odabrane U seulskom okrugu Guro djeluje Nongshim Esports Academy – bijeli, gotovo sterilni prostori u kojima mladi treniraju za zvjezdanu, ali kratku karijeru. Tečaj od 20 sati mjesečno košta oko 500 000 wona (253 funte), a samo 1–2 % polaznika ikad stigne do profesionalnog ugovora. Od osnutka 2018. izašlo je 42 pro igrača.
„Kad nas petorica igramo kao jedan, osjetiš pravu sinergiju”, kaže 22-godišnji polaznik Roh Hyun-jun, koji je fakultet strojarstva stavio na čekanje. Njegov ležerni plan B stoji nasuprot rigoroznoj svakodnevici: do 16 sati vježbe, strateške analize, psihološki treninzi i obavezna vojna služba koja karijeru često prekida prije tridesete.
Zarada i rizici Najbolji korejski profesionalci zarađuju šesteroznamenkaste iznose u dolarima, kombinirajući plaću, nagradni fond i sponzore. Istodobno, vlada balansira rast i zaštitu: sedam državnih „centara za ozdravljenje” nudi savjetovanja mladima koji pretjeruju s igranjem, a standardni ugovori za maloljetnike ograničavaju službene sate treninga.
Tanka linija uspjeha „Ako nisi dovoljno dobar, moraš brzo odustati; tržište ne prašta”, priznaje 25-godišnji svjetski prvak Hwang Sung-hoon („Kingen”). Taj pritisak, smatra Aiden Lee iz lige LCK, stvara i nadmoć: „Korejski profesionalci treniraju više od 16 sati dnevno. Količina rada i fokus čine razliku.”
I dok države tek otkrivaju potencijal esporta, u Seulu se već kovaju sljedeći prvaci. Roh ostaje pribran pred monitorom: „Želim da moje ime ostane upisano kao najpoznatijeg pro igrača. Kad sam već izabrao ovaj put, dat ću sve od sebe.”