Južna Istra od svibnja ima svoju službenu Camino rutu, dugu 193 kilometra, čime je poluotok postao dio glasovite europske mreže hodočasničkih putova prema Santiagu de Composteli.
Otvaranje staze obilježeno je 4. svibnja zajedničkim hodom od 12 kilometara između Vodnjana i Fažane. Projekt „Camino South Istria – Camino Južne Istre” realizirali su Klaster Južna Istra – turističke zajednice Pule, Vodnjana, Fažane, Ližnjana, Medulina i Marčane – u suradnji s Bratovštinom sv. Jakova iz Samobora, hrvatskim članom svjetske Nadbratovštine iz Santiaga.
Sedam etapa kroz dva grada i četiri općine Ruta je podijeljena u sedam etapa osmišljenih tako da se mogu proći u tjedan dana. Hodočasnicima se na tom putu otvara bogata povijesna, kulturna i osobito sakralna baština južne Istre: od arheološkog nalazišta Nezakcij i Augustova hrama u Puli do crkve sv. Foške u Vodnjanu i svjetionika Porer nedaleko Kamenjaka.
Svaki sudionik dobiva hodočasničku putovnicu u koju na kontrolnim točkama skuplja pečate. Motivi pečata prate ključne znamenitosti na trasi – crkve u Hreljićima, Raklju, Mutvoranu, Krnici, Medulinu i Premanturi, Mornaričku crkvu u Puli, uvalu Kuje kod Ližnjana te mnoge druge.
Camino tradicija i istarski korijeni Put sv. Jakova, dugačak oko 800 kilometara u Španjolskoj, 1987. je proglašen „Glavnom ulicom Europe”, a 1993. upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine. Premda su kroz Istru još od 12. stoljeća prolazili hodočasnici prema Svetoj zemlji, Hrvatska donedavno nije imala označenu rutu koja vodi prema Santiagu. Bratovština sv. Jakova od 2017. radi na tome da to promijeni, a južnoistarski Camino najvidljiviji je plod tih nastojanja.
Organizatori naglašavaju da Camino nije samo fizičko hodanje nego i susret s prirodom, drugim hodočasnicima – i sa samim sobom. Nova ruta, kažu, spaja stoljetnu hodočasničku baštinu poluotoka s modernim potrebama duhovnih i avanturističkih putnika.
Povezanost Istre s dugom europskom hodočasničkom mrežom sada je i službeno obilježena. Hodočasnici koji prijeđu svih sedam etapa kući će ponijeti ne samo ispunjenu putovnicu nego i službenu potvrdu – te, kako ističu oni koji su stazu već svladali, osobno iskustvo koje nadilazi „puko hodanje”.