Pod antičkim svodom Srebrnih vrata Dioklecijanove palače sinoć je premijerno izveden Shakespeareov „Julije Cezar”, posljednja dramska premijera 71. Splitskoga ljeta.
Režiju potpisuje Qëndrim Rijani, dramaturgiju Karla Leko, dok je orkestrom ravnao Trimor Dhomija. Scenograf Valentin Svetozarev pozornicu je oblikovao tako da se rimski politički triler organski stapa s kamenim kulisama kasnoantičkoga Splita.
Publika je od prvih trenutaka uvučena u radnju zahvaljujući nekonvencionalnom uvodu i dugoj, energičnoj sceni neuspjelih pokušaja krunidbe Cezara. Trpimir Jurkić, unatoč manjim tehničkim poteškoćama s mikrofonom, sigurno je nosio naslovnu ulogu, a glumački ansambl predvođen njime i Mijom Jurišićem svaku repliku je isporučio ritmom koji je spajao Shakespeareovu rimu s današnjim političkim nervom.
Novom adaptacijom tekst je djelomično moderniziran, ali je zadržana jezgra drame – sukob ambicije i republike. Redatelj i dramaturginja u završnici podižu priču na univerzalnu razinu, pretvarajući je u upozorenje na „dehumanizirajuće tiranije” i orwellovske distopije. Scenski i zvučni efekti dodatno su pojačali pulsirajuću atmosferu.
Splitska publika pažljivo je pratila dvostaničnu izvedbu i nagradila ekipu dugotrajnim pljeskom. Predstava je, kako su mnogi komentirali nakon posljednjeg naklona, „vratila kulturu u turizmom opustošeno središte grada” i potvrdila da se klasici mogu čitati i igrati kao goruća suvremenost.