TRST – Prvomajska povorka u Trstu i ove je godine, osim sindikalnih parola i zahtjeva za boljim radnim uvjetima, donijela i prizore jugoslavenskih zastava te likova Josipa Broza Tita. Za dio građana ti su simboli podsjetnik na „crvena” desetljeća radničke solidarnosti, dok druge vraćaju u svibanj 1945., kada je grad proveo 40 dana pod upravom jugoslavenskih vojnika.
Tijekom tog kratkog, ali burnog razdoblja, OZNA je privodila i odvodila osobe označene kao protivnike novog poretka; mnogi se nikada nisu vratili. Upravo zato se, 81 godinu poslije, svaki crveni barjak s petokrakom u Trstu doživljava s dubokim emocijama – od ponosa do ogorčenja.
Lokalni publicist Francesco Viviani podsjeća da se „isti scenarij ponavlja iz godine u godinu”, mijenjajući ton blagdana koji bi ponajprije trebao slaviti radnička prava. Po njegovu mišljenju, „sjećanje Trsta ne treba objašnjavati, već ga treba poštovati”.
Kritičari isticanja jugoslavenskih obilježja smatraju da se 1. svibnja 1945. ne može promatrati isključivo kao oslobođenje: vide ga kao pokušaj nametanja nove političke i kulturne stvarnosti gradu s dubokim talijanskim identitetom. S druge strane, pristaše simbola bivše države tvrde da se radi o legitimnom podsjetniku na antifašističku borbu i radničko nasljeđe ovog prostora.
Zbog tih suprotstavljenih pogleda, Praznik rada u Trstu redovito prerasta u borbu sjećanja. Dok jedni na glavnim trgovima pjevaju radničke pjesme uz crvene zastave, drugi podsjećaju na nestale sugrađane i traže da se radništvo slavi bez, kako kažu, „simboličkih provokacija”.
Za sada nema naznaka da će se taj rascjep brzo premostiti. No činjenica da je grad već desetljećima rastrgan između dviju verzija vlastite prošlosti govori da se povijest ovdje ne arhivira – ona se i dalje živi, svake godine, svakog 1. svibnja.
