Bivši španjolski kralj Juan Carlos I. (87) objavio je 512-straničnu knjigu „Juan Carlos I d’Espagne. Réconciliation”, napisanu s francuskom autoricom Laurence Debray. Djelo stiže dok Španjolska 22. studenoga zatvara proslavu 50. obljetnice obnovljene monarhije – na koju kralj emeritus nije pozvan.
Memoari su zamišljeni kao njegovo viđenje burnog života: od presudne uloge u prijelazu iz frankizma u demokraciju, preko raskošnog lova na slonove usred krize, do financijskih afera koje su ga 2020. odvele u samonametnuto progonstvo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
100 milijuna dolara „bratskog dara”
Jedno od najkontroverznijih poglavlja prati transfer 100 milijuna dolara koje je 2008. primio od saudijskog kralja Abdulaha. Krov tog iznosa opisuje kao „čin velikodušnosti jedne monarhije prema drugoj” i „dar koji nisam znao odbiti. Teška pogreška”. Novac je 2012. prebačen na račun u Nassauu povezanu s dugogodišnjom prijateljicom Corinnom Larsen, što je izazvalo istrage u Španjolskoj i Švicarskoj. Iako je tužiteljstvo 2022. odustalo, Juan Carlos je platio više od pet milijuna eura zaostalog poreza.
Ljubavnice, lov i gubitak povjerenja
Kralj ne zaobilazi ni privatne skandale. Vezu s Corinnom Larsen naziva „pogreškom zbog koje gorko žalim”, a safari u Bocvani, tijekom kojeg je slomio kuk usred gospodarske krize, priznaje kao „potpuno neumjesan”. Pritom se žali da je bio „slijep na zlonamjerno okruženje” te da su ga „određeni beskrupulozni poslovni ljudi” gurnuli u financijski kaos.
Raskol s Felipeom VI.
Najbolnije stranice posvećene su odnosu sa sinom i nasljednikom. Juan Carlos tvrdi da mu je Felipe „okrenuo leđa iz dužnosti”. Kad je 2020. otkriveno da su članovi obitelji navedeni kao korisnici saudijskog fonda, aktualni kralj odrekao se nasljedstva i ukinuo ocu godišnju apanažu od 150 000 eura „kako bi sačuvao dostojanstvo Krune”.
O odnosu s kraljicom Letizijom, koju je nekoć podrugljivo nazvao „unukom taksista”, danas piše tek da njezin dolazak „nije pogodovao slozi u našim obiteljskim odnosima”.
Sjena Franca i stara bol
Politički najosjetljivija je pohvala diktatoru Franciscu Francu, koji ga je postavio za nasljednika. Juan Carlos ga naziva čovjekom čijoj „inteligenciji i političkom osjećaju” duguje krunu i priznaje da nikad nije dopuštao kritiku Caudilla u svojoj blizini.
Memoari dotiču i tragediju iz 1956., kad je slučajno usmrtio mlađeg brata Alfonsa. „Život dijelim na prije i poslije te tragedije”, piše, priznajući da na to misli svakoga dana.
„Nikada nisam prestao služiti Španjolskoj”
Iako živi u Abu Dhabiju i nema službene dužnosti, bivši kralj inzistira da „nikada nije prestao služiti svojoj zemlji” te se žali kako je „jedini Španjolac koji ne prima mirovinu nakon gotovo 40 godina službe”. Njegova obitelj zasad ne komentira knjigu, a javnost i dalje dijeli pitanje: je li „pomirenje” doista moguće ili memoari samo otvaraju stare rane?