Jeruzalem se ovih dana trudi izgledati kao svaki užurbani bliskoistočni grad: kafići su puni, turisti se guraju do Zida plača, a gradske ulice odjekuju prodajnim povicima. Ipak, rat je posvuda.
Plakati s porukom „Hvala, predsjedniče Trump.” i američkim zastavama vise na stupovima od kada je, prije desetak dana, postignut dogovor o prekidu vatre koji su pokrenule Sjedinjene Države. Premda je sporazum zasad zaustavio najteže sukobe, vlada i vojska ističu da je primirje krhko. Premijer Benjamin Netanyahu u nedjelju je održao hitan sastanak s ministrom obrane i načelnikom Glavnog stožera IDF-a kako bi „procijenili situaciju i raspravili odgovor na napad u Rafahu”, gdje je Hamas protutenkovskom raketom napao izraelske vojnike, a IDF odgovorio zračnim udarom.
Zakonska novost iz listopada 2023. govori dovoljno o razini opreza: tko želi razgledavati Jeruzalem, mora imati naoružanog pratitelja. Turistički vodič Mark, zadužen za grupu hrvatskih novinara, ističe da je „obilazak siguran”, no pištolj nosi diskretno ispod košulje. Uz svaku drugu kuću vijori plavo-bijela zastava, a izlozi i zidovi prekriveni su fotografijama poginulih civila i vojnika s kobnog 7. listopada 2023., dana koji Izraelci nazivaju „najkrvavijim u svojoj povijesti”.
U javnosti se malo govori o rezultatima američkog posredovanja, no brojke su jasne: od 11. listopada do danas Hamas je vratio 20 živih talaca i posmrtne ostatke njih 12; tijela preostalih još nisu predana. Istodobno, svega stotinjak kilometara južnije bombe i dalje padaju.
Grad paradoksa Premda je svjetsko svetište triju religija, Jeruzalem je – kako priznaje i Mark – siromašan grad. Oko 70 % stanovnika su vjernici, a više od polovice vrlo su religiozni. Sekularne obitelji prosječno imaju troje djece, ortodoksne i do deset. Zbog toga većina muškaraca ostaje u vjerskim školama, a velike tvrtke otvaraju urede radije u tehnološkom Tel Avivu nego u brdovitom Jeruzalemu, koji živi pretežno od hodočasnika i turizma.
Simbol suživota – bolnica Hadassah Na zapadnom rubu grada uzdiže se bolnica Hadassah Ein Kerem, najveća i, prema riječima njezinih djelatnika, najvažnija u Izraelu. Predstavnik Hadassah Internationala Antony Korenstein podsjeća da je bolnicu prije više od stoljeća pokrenula američka Židovka Henrietta Szold, zgrožena razjedinjenim osmanskim zdravstvom. Ideja je bila jednostavna: "Bolest ne pita za religijske granice." Danas hitne odjele vode arapski liječnici, a medicinsko osoblje čine i muslimani i Židovi. Korenstein ilustrira to vlastitim iskustvom: sin mu je ranjen u Libanonu, a spasili su ga „i Arapi i Židovi – jer liječnici su prije svega liječnici”.
Hadassah je 1936. izgrađena na brdu Skopus, no konvoj medicinara koji je ondje putovao 1948. napao je arapski odred i ubio 78 ljudi – najveći teroristički napad u Izraelu do prošlogodišnjeg masakra. Nakon rata bolnica je preseljena u Ein Kerem i postala temelj moderne izraelske medicine.
Tišina koja odjekuje Iako se o ratu na ulici malo govori, potpuno ga je nemoguće zaboraviti. Slike ubijenih talaca, zahvalnice Donaldu Trumpu, zakonska obveza naoružane pratnje i najave mogućih novih operacija na jugu podsjećaju da je mir još uvijek daleko. Grad koji je, kako legenda kaže, „kralj David odabrao jer je lako obranjiv” već je nebrojeno puta osvojen. Danas, dok se miješaju aroma kave, molitveni zazivi i zvuk sirena, Jeruzalem pokušava nastaviti živjeti – na oprezu, ali odlučan da ne bude tek fronta u ratu koji traje već dvije godine.
