Dana 12. lipnja 2025. pad zrakoplova Air India na letu AI171 od Ahmedabada do Londona odnio je 260 života. U gorućoj olupini, koja se srušila na zgradu medicinskog fakulteta nekoliko sekundi nakon polijetanja, spas je pronašla samo jedna osoba – Vishwas Kumar Ramesh (40), britanski državljanin indijskog podrijetla.
Ramesh je sjedio na sjedalu 11A, uz izlaz za nuždu, što mu je, prema preliminarnom izvješću istražitelja, omogućilo da se izvuče iz kabine zahvaćene plamenom. No preživljavanje je za njega donijelo potpuno novu borbu.
„Slomljen sam. Sjedim sam u sobi, ne razgovaram sa suprugom ni sinom. Tragedija mi se neprestano vraća”, opisuje Ramesh svoje dane ispunjene posttraumatskim stresom, noćnim morama i bolnim uspomenama na mlađeg brata Ajaya, poginulog u nesreći.
Fizičke ozljede ramena, leđa i koljena dodatno ga vezuju za kuću i čine ga ovisnim o supruzi Hiral, koja kaže kako „svaki dan boli cijelu obitelj”. Njegova majka mjesecima sjedi ispred kućnih vrata, u šutnji oplakujući gubitak mlađeg sina.
Obitelj je u međuvremenu doživjela i financijski krah. Njihov ribolovni posao u Diuu, kojim su braća upravljala, propao je, a privremena odšteta od 21 500 funti ne pokriva ni osnovne troškove specijalizirane medicinske skrbi, psihoterapije i rehabilitacije. Rameshov glasnogovornik Radd Seiger poručuje kako iznos „nije ni približno dovoljna pomoć” te traži cjeloviti paket potpore od zrakoplovne tvrtke.
Komplikacije proizvodi i britanski sustav javnog zdravstva, koji, prema obitelji, nije opremljen za brzu, visoko specijaliziranu skrb kakva je preživjelom nužna.
Pet mjeseci nakon tragedije, jedini čovjek koji je hodao iz olupine zrakoplova nastavlja svakodnevnu borbu za oporavak, dok njegova priča razotkriva dugotrajne, višeslojne posljedice zrakoplovnih katastrofa – ne samo za one koji stradaju, nego i za one koji, čudom, ostanu živi.