Kapitalizam je preživio sve kritike i krize, no prema riječima izv. prof. dr. sc. Gorana Sunajka s Odsjeka za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, danas se suočava s dubokim transformacijama koje postavljaju pitanje govorimo li još uopće o istom sustavu.
„Liberalizam i kapitalizam sjedinjuje stav da je u prirodi čovjeka žudnja za uvećanjem osobnog blagostanja”, podsjeća Sunajko, naglašavajući kako je Bernard Stiegler prije deset godina taj „duh” proglasio izgubljenim zbog rastućih nejednakosti, uništavanja okoliša i općeg otuđenja.
Od tvornice do freelancera
Najveća promjena, smatra Sunajko, jest „rapidna prevlast uslužne nad proizvodnom djelatnošću” i činjenica da radnik sve češće postaje samozaposleni freelancer koji „zarađuje mnogostruko više od radnika koji sve manje čini radnu snagu u novim kapitalističkim sustavima”. Time se brišu klasične granice između poslodavca i zaposlenika, a tradicijska marxistička kritika gubi uporište u pojmu tvorničke eksploatacije.
Tehnofeudalni poredak
Grčki ekonomist Yanis Varoufakis u svojoj knjizi „Tehnofeudalizam – što je ubilo kapitalizam?” tvrdi da su digitalne platforme stvorile „postkapitalistički feudalizam” u kojemu korisnici postaju vazali algoritamskih vlastelina. Sunajko se slaže da je riječ o „izvantržišnom, zatvorenom modelu” koji mijenja samu srž tržišta. Sličnu logiku prepoznaje i Shoshana Zuboff, koja u „Doba nadzornog kapitalizma” upozorava da tehnološki divovi privatno iskustvo pretvaraju u „sirovinu za besplatnu ekstrakciju, predviđanje i prodaju”.
Mladi zaziru od pojma – ali vole poduzetništvo
Gallupova anketa pokazuje da tek nešto više od polovice Amerikanaca danas pozitivno gleda na kapitalizam, znatno manje nego 2021. No Sunajko napominje kako „među mlađim generacijama postoji zazor od riječi kapitalizam” dok istodobno oduševljeno prihvaćaju slobodno poduzetništvo i samozapošljavanje: „O percepciji kapitalizma najkraće bih rekao da njegova snaga počiva u tome što će jedino kapitalizam podržati i vlastitu kritiku ako je profitabilna.”
Izdržljivost sustava
Iako je recesija 2008. ponovno otvorila rasprave o urušavanju sustava, kapitalizam je – podsjeća Sunajko – „jedini preživio” dok su alternativni modeli poput planske ekonomije propali ili se radikalno preobrazili. Promjena naziva u „tržišnu ekonomiju”, dodaje, ne rješava suštinske probleme jer ostaje „eufemizam za isti sustav”.
Što dalje?
Dok skandinavske zemlje eksperimentišu s kraćim radnim tjednom, Grčka – paradoksalno – raspravlja o zakonu koji bi u privatnom sektoru omogućio čak 13 radnih sati dnevno. Taj kontrast ilustrira ključnu dilemu: može li se kapitalizam prilagoditi humanijim radnim uvjetima ili će tehnološki pogonjena nejednakost potvrditi Varoufakisovu dijagnozu feudalnog zaokreta?
Sunajko zaključuje da će budući razvoj ovisiti o tome hoće li digitalne platforme ostati neupitni gospodari podataka ili će se „radikalni oblik individualiteta” obraniti kroz nove regulacije i kolektivne pritiske. Jedno je sigurno – sustav koji je, prema Maxu Weberu, izrastao na asketizmu i racionalnosti sada živi od klika, algoritma i podatka, pa mu kritičari i apologeti moraju pronaći novi zajednički jezik.