Izraelski ministar obrane Israel Katz objavio je da je vojsci naređeno „uništiti terorističku infrastrukturu u pograničnim selima” južnog Libanona, uz poruku da se stotine tisuća libanonskih civila neće moći vratiti svojim kućama južno od rijeke Litani dok se ne zajamči sigurnost na izraelskoj strani granice.
• Skoro 1 milijun ljudi već je protjeran iz širokih područja Libanona, a procjene govore o više od 800 poginulih otkako je 2. ožujka Hezbolah raketirao Izrael, čime je započeo novi rat koji je već premašio razmjere sukoba iz 2023./24.
• Katzova najava izazvala je bojazan od prisilnog raseljavanja koje bi, kako upozorava istraživač Human Rights Watcha Ramzi Kaiss, predstavljalo ratni zločin: „Onemogućavanje povratka stanovništva na gotovo 10 % libanonskog teritorija bilo bi protupravno.”
• Raseljeni iz pograničnih mjesta poput Naqoure strahuju da bi se mogao ponoviti scenarij izraelske okupacije iz 1982.–2000. „Bojimo se da se ne vrate dani starog graničnog pojasa”, kaže Abbas Awadeh, član općinskog vijeća Naqoure koji trenutačno spava na ulici.
• Unatoč općem nalogu za evakuaciju, izraelska vojska pojedinim je kršćanskim selima – primjerice u području Arqouba i u Maronitskom Rmeishu – poručila da mogu ostati ako se pobrinu da u njih ne uđu borci Hezbolaha. Selektivno raseljavanje podsjeća na praksu tijekom okupacije osamdesetih i devedesetih.
• Tvrdokorni članovi izraelske koalicije, poput ministra financija Bezalela Smotricha, traže oštrije djelovanje i uspostavu sigurnosnog pojasa, dok profesor civilno-vojnih odnosa Yagil Levy ocjenjuje da Tel Aviv provodi novu doktrinu: zauzimanje teritorija i evakuacija stanovništva kako bi se smanjio rizik gerilskih napada, model već primijenjen u Gazi.
• Pet zapadnih čelnika – Kanade, Francuske, Njemačke, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva – u zajedničkoj je izjavi upozorilo da bi velika izraelska kopnena ofenziva „imala razorne humanitarne posljedice i mogla dovesti do dugotrajnog sukoba”.
Prema analitičarima, širenjem operacija na libanonski teritorij Izrael nastoji stvoriti nove činjenice prije eventualnih diplomatskih pregovora, dok raseljeni Libanonci – iscrpljeni nestašicom hrane i krova nad glavom – strahuju da bi privremeni progon mogao postati trajno stanje.
