Tamo gdje se stjenoviti obronci Svilaje spuštaju prema modroj površini Perućkog jezera, dvojica poduzetnika vratila su život u zagorska sela koja su desetljećima tonula u tišinu.
• Joško Režić sa svojom obitelji u Gornjim Maovicama, kraj Vrlike, razvio je obiteljsko gospodarstvo „Doci”. Na imanju je, uz poštovanje tradicije i krajolika, postavio ponudu koja privlači goste željne autentičnog dalmatinskog zaleđa.
• Malo niže, uz samu obalu Peruće, Ante Budiša pokrenuo je vlastiti turistički projekt kojim je napuštene zemljišne parcele pretvorio u privlačnu destinaciju.
Dvije priče povezuje ista nit: upornost u povratku korijenima i svijest da kamen, borik i busija mogu biti dobar temelj za novi početak. U oba je slučaja poslovna računica važna, ali nije presudna; odlučujuću riječ imaju emocija i ljubav prema zavičaju.
Rezultat su popunjeni smještajni kapaciteti, sezona koja ne staje završetkom ljeta te znak da se Dalmatinska zagora – usprkos demografskom padu – može osloniti na održivi turizam. Dok sjenke Svilaje prelaze preko „naboranih dlanova” dolina, gosti se vraćaju s dojmovima da su otkrili skriveno lice Dalmacije, a mještani ponovno čuju dječju graju i škripu kotača na seoskim putevima.
Primjeri Režića i Budiše pokazuju da se čak i „iz pepela može stvoriti čudo”, a nekad zaboravljena sela ponovno postaju točke na turističkoj karti Hrvatske.