Izjava europarlamentarca Gordana Bosanca, člana platforme Možemo!, prošla je gotovo neopaženo u javnosti, ali je zato proteklih dana zapalila raspravu na društvenim mrežama.
Bosanac je u jednom razgovoru poručio: „Morat ćemo se kulturalno nekako naučiti da možda nećeš imati svoju nekretninu, ali ćeš biti jako dobro zaštićen kao podstanar.” Na primjedbu da takva ideja „zvuči grozno”, dodao je: „Za neke to zvuči grozno, ali pogledajte Beč. U Beču 70 posto Bečana svoj život proživi u javnom stanu i najnormalnije može živjeti na taj način.”
Izrečenom je, prema objavama na Redditu, zamjerena odvojenost od hrvatske stvarnosti. Korisnici su podsjetili da bečko tržište najma prati snažna zakonska regulativa, dok je u Zagrebu najam „uglavnom nereguliran”. Jedan je komentator sažeo osjećaj mnogih porukom: „On neka plaća rentu umisto ratu i bude sritan što nema ništa.”
Posebnu je pažnju izazvalo javno dostupno izvješće o imovini zastupnika. Prema podacima neslužbenog registra Detektor imovine, Bosanac je vlasnik ili suvlasnik:
- kuće s okućnicom i stana u Zagrebu,
- parkirnog mjesta u Zagrebu,
- kuće s okućnicom u Karlovcu,
- nekoliko livada i oranica na području Karlovca.
Zbog te imovinske slike dio korisnika optužio ga je za licemjerje: zagovara najam, a sam raspolaže s više nekretnina. Drugi su pak istaknuli da posjedovanje imovine ne isključuje pravo zagovaranja bolje zaštite podstanara te da se bečki model—u kojem grad ili država kontroliraju cijene i standard najma—djelomice oslanja upravo na većinski javno vlasništvo stanova.
Bosanac se zasad nije javno osvrnuo na prozivke s društvenih mreža. Rasprava, međutim, otvara šire pitanje: može li se bečki model prenijeti u hrvatske prilike—i kako pomiriti rastuće cijene stanova s pravom građana na siguran i priuštiv dom?