Jučerašnje antifašističke povorke u nekoliko hrvatskih gradova završile su izoliranim incidentima, no analitičari upozoravaju da unatoč nasilju krajnja desnica u Hrvatskoj i dalje nema ozbiljnu političku snagu.
• Zadar: skupina maskiranih ekstremista najprije je crvenom bojom gađala sudionike povorke, a potom im blokirala put. Interventna policija rastjerala je napadače, pri čemu su moguće prekršajne prijave.
• Rijeka: nepoznati počinitelji ubacili su baklje u kafić u kojem su sjedili sudionici marša; jedna je osoba pogođena u leđa. Policija traga za napadačima, a zbog potencijalno teških ozljeda najavljuju se strože sankcije.
Sigurnosni stručnjaci ističu da je ključno zadržati ekstremiste na margini i jasno pokazati državnu snagu: monopol nad uporabom sile mora ostati u rukama institucija. „Onaj tko baci baklju na terasu kafića mora znati da će zbog toga gadno fasovati”, poruka je koja se ponavlja nakon jučerašnjih izgreda.
Unatoč incidentima, procjena je da u Hrvatskoj ne postoje uvjeti za širi uspon fašizma. Za razliku od Italije 1922., ovdašnji radikali nemaju karizmatičnog vođu, masovnu organizaciju ni financijsku potporu krupnog kapitala. Većina se svodi na navijačke skupine ili manjinske braniteljske udruge s ograničenim dosegom.
Čak je i nedavni koncert Marka Perkovića Thompsona, koji je dijelu desnice poslužio kao ventil za frustracije i pozive na referendum protiv aktualne zagrebačke vlasti, pokazao granice takvih inicijativa: publika je bila ondje prvenstveno zbog zabave, a ne političkog organiziranja.
Organizatori marša poručuju kako žele „učiniti gradove i sela sigurnima za sve”. Statistike im pritom idu u prilog: Hrvatska se i dalje ubraja među najsigurnije europske zemlje.
Zaključak stručnjaka jasan je – nasilje svakako traži brzu reakciju policije, ali scenarij „Marša na Zagreb” ostaje tek retoričko strašilo. Krajnja desnica ostaje glasna, ali marginalna pojava bez ozbiljnog utjecaja na hrvatski politički poredak.
