Proslavljeni hrvatski skijaš Ivica Kostelić procijenio je kakvu formu hrvatski skijaši mogu dosegnuti na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini 2026., ali i podsjetio na lekcije koje je sam naučio nakon prelaska u jedrenje.
Kostelić je prije svega osvrnuo se na Zrinku Ljutić, prošlogodišnju osvajačicu Malog kristalnog globusa u slalomu, koja se ove zime muči s kontinuitetom: „Rezultat je kruna rada. Zrinka vozi tehničke discipline, dakle može uzeti pauzu, srediti kondiciju i doći spremna baš na dan nastupa.”
Za Filipa Zubčića vjeruje da ima neiskorišten potencijal u brzim disciplinama: smatra da se previše fokusirao na veleslalom i time propustio šansu za ukupni poredak. Istok Rodeš prema njemu može završavati između 10. i 15. mjesta u slalomu, a Samuel Kolega bi, uz potpunu specijalizaciju, mogao otići još dalje.
Kostelić je podsjetio kako Olimpijske igre često iznjedre neočekivane pobjednike: smanjene kvote po zemljama i manja konkurencija otvaraju vrata autsajderima koji voze rasterećeno.
Prisjetio se i vlastite karijere, tijekom koje je osvojio tri srebrne olimpijske medalje, ali i Veliki kristalni globus: globus ne bi mijenjao ni za jedno odličje. Najsretnijim trenutkom naziva dominaciju sestre Janičine u Salt Lake Cityju 2002., kad je on obilazio bolnice, a ona osvajala svijet skijanja.
Nakon skijaške karijere Kostelić se okrenuo jedrenju, sportu koji mu i dalje daje natjecateljski žar, premda nosi rizike: „Bila je to lekcija, dobio sam šibom po stražnjici”, kaže o situaciji u kojoj su ga morali spašavati s ruba.
Zaključio je da će nastaviti održavati tijelo i duh „živim i zdravim”, spreman za nove izazove – na moru i izvan njega.
