Hrvatska književnica Ivana Bodrožić uoči 18. studenoga – Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje – objavila je oštru poruku na društvenim mrežama. Autorica nagrađenog romana „Hotel Zagorje”, koja je 1991. s majkom i bratom bila prognana iz rodnog Vukovara, a oca Antu izgubila na Ovčari, poručila je da se ratne žrtve već desetljećima iznova izlažu javnom „razgolićavanju” koje s poštovanjem nema nikakve veze.
U objavi je predočila slikovit primjer mlade djevojke koju bi društvo svake godine prisiljavalo da pred kamerama prepričava vlastitu traumu, pokazujući ožiljke i dijeleći „još koji strašan detalj”. Time je, kaže, željela pokazati koliko je zastrašujuće stalno „zadići majicu žrtvi” kako bi publika dobila što potresniji prizor.
„Čini li vam se to normalno? Čini li vam se to moralno? Iz kojeg onda razloga već trideset godina, a zadnjih desetak sve monstruoznije, izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone?”, upitala je.
Bodrožić tvrdi da žrtvama rata društvo i politika dopuštaju samo jedan identitet – onaj temeljen na traumi – dok im se istodobno „oduzima sve druge ljudske karakteristike”. Prozvala je i medije koji, kako kaže, „bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče”, kao i one koji svoj „kičasti i isprazni osjećaj domoljublja” iskazuju „plastičnim lampionima”.
Zaključuje da takav pristup nije čin pijeteta, nego „najgore političko profiterstvo i medijsko parazitiranje”. Objava je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama, podsjetivši na kontinuiranu raspravu o načinu obilježavanja ratnih stradanja i mjestu žrtava u javnom prostoru.