Oko deset posto svjetske populacije još uvijek se oslanja ponajprije na lijevu ruku – udio koji se iznenađujuće nije mijenjao kroz povijest. Novo istraživanje Sveučilišta Chieti-Pescara iz Italije nudi svježe objašnjenje za tu evolucijsku postojanost: ljevaci, osobito muškarci, u prosjeku ostvaruju prednost u izravnim natjecateljskim okršajima.
Autori su se oslonili na koncept evolucijski stabilne strategije, prema kojemu se u populaciji zadržava ravnoteža osobina koje donose koristi u različitim društvenim kontekstima. Po toj logici, dok dešnjaci imaju prednost u suradničkim situacijama, ljevaci mogu profitirati kad je presudan element iznenađenja ili duel „jedan na jedan”.
Dva koraka provjere • U prvoj fazi sudjelovalo je oko 1 100 ispitanika koji su ispunili upitnike o ručnosti i nekoliko aspekata natjecateljskog ponašanja. Što je izraženija bila ljevorukost, to su sudionici pokazivali veću orijentaciju na osobni uspjeh i manji izbjegavajući, tjeskobni odnos prema natjecanju. • U drugom eksperimentu 48 ispitanika odradilo je klasičan „pegboard” test manualne spretnosti. Razlike između ljevaka i dešnjaka nisu uočene, što upućuje da ključni adut ljevaka nije preciznost ruke nego psihološki profil.
Bez razlika u „Velikih pet” Zanimljivo je da studija nije pronašla značajne razlike u crtama ličnosti prema modelu „Big Five”, što sugerira da je natjecateljska prednost ljevaka usko vezana uz specifičan kontekst, a ne uz opću osobnost.
Talijanski tim zaključuje da ljevorukost nije puki biološki hir nego korist koja pomaže održati ravnotežu u ljudskoj populaciji – baš onako kako predviđa teorija evolucije.