Iako je turistička sezona tek u pripremi, stari problem nedostatka radne snage već je isplivao na površinu. Poslodavci u Istri ponovno posežu za radnicima s Filipina, Nepala i drugih dalekih tržišta jer, kako kažu, domaćih kandidata nema ni uz plaću od 1500 eura.
„Teško je pronaći domaće radnike spremne odraditi osmosatnu smjenu za 1500 eura”, naglašava predsjednik Uprave Mon Perina Massimo Piutti. Domaći se, dodaje, sve češće odlučuju za privatne poslove – održavanje bazena ili okućnica – gdje u kraćem vremenu zarade mjesečni iznos hotelske plaće.
Bez stranaca, smatraju hotelijeri, današnji opseg turizma bio bi nemoguć. U kampu Mon Perin udio stranih zaposlenika doseže 40 posto, dok u nekim hotelskim kućama prelazi 15 posto ukupne radne snage. Filipinka Marjorie, koja godinama radi u Hrvatskoj, kaže da je ostala „jer su uvjeti dobri”, a posebno joj se sviđaju napojnice.
Odabir kandidata prolazi kroz stroge provjere, ističe direktorica ljudskih potencijala Adria Hospitality Groupa Isabella Frančula: „Iznajmimo školu, kandidati kuhaju i poslužuju, a naši voditelji ih ocjenjuju.” Voditelj bara Alen Jurišić tvrdi da kvaliteta usluge ne pati: stranci prije rada prolaze edukaciju o istarskom pršutu, malvaziji i ostaloj lokalnoj ponudi.
Samo prošle godine istarska policija izdala je gotovo 25 000 dozvola za boravak i rad – oko 15 posto manje nego 2024. Unatoč padu, ugostiteljstvo i turizam i dalje uzimaju lavovski dio – čak 55 posto svih dozvola. „Trudimo se sve zahtjeve riješiti u roku od 15 dana do mjesec dana”, kaže načelnik Sektora za imigraciju Robi Belušić, koji poslodavce upozorava da dokumentaciju podnesu na vrijeme, osobito ako objekte otvaraju prije Uskrsa.
Piutti priznaje da rad s dalekoistočnim radnicima zahtijeva dodatno ulaganje: „Mora ih se naučiti ono što bi naš čovjek već znao.” Ipak, dok se domaći radnici sve rjeđe odlučuju za sezonski rad, čini se da će Istra i ove sezone ostati oslonjena na – uvozni kadar.