Pad ulova, starenje flote i višemjesečni lovostaji pretvaraju profesionalni ribolov na zapadnoj obali Istre u borbu za goli opstanak, tvrde predstavnici ceha ribara Neven Lorencin i Robert Momić.
Lorencin, predsjednik Ceha ribara Obrtničke komore Istarske županije, kaže da je broj koća već prepolovljen, a mnoge preostale stoje vezane jer ih je nemoguće prodati izvan istarske zone. „Flota je u katastrofalnom stanju. Brodovi su stari, održavanje je skupo, a najgore je što ribe jednostavno nema dovoljno i posao više nije unosan”, ističe.
Osobito dramatična postala je situacija s malom plavom ribom. Zabrana izlova od 15. listopada do 15. studenoga, uvedena zbog premalih primjeraka, vjerojatno će se produljiti jer se srdele još nisu oporavile. „Kasno smo se sjetili spašavati ono što je već izgubljeno”, priznaje Lorencin.
I kad se riba ulovi, rijetko završava na istarskim ribarnicama. Ulovi iskrcani u Puli najčešće odlaze u dalmatinske prerade ili na talijanska tržišta, dok domaće cijene lete u nebo. „Bez prerada i izvoza ne možemo preživjeti, ali istarska riba tako završava na talijanskim tezgama”, dodaje.
Potpore drže sektor na životu – država je za sljedeće tri godine izdvojila više od 60 milijuna eura za lovostaje i slične mjere – no ribari upozoravaju da fondovi nisu dugoročno rješenje. Klimatske promjene zagrijavaju more, invazivni rebraši jedu plankton, a delfini i tune povećavaju pritisak na ionako osiromašeni fond.
Nova „no-take” zona od 1. travnja iduće godine između Raba i Cresa, površine oko stotinu četvornih kilometara, trebala bi biti novi pokušaj obnove resursa po uzoru na Jabučku kotlinu. Ribari, kaže Lorencin, shvaćaju da „bez mjera nema budućnosti”.
Robert Momić, predsjednik Obrtničke komore Istarske županije, podsjeća da se ribarstvo prenosi „s koljena na koljeno”, ali se danas bori s „najezdama meduza, invazivnim vrstama, viškom dupina i tuna” te golemom neravnotežom između hrvatske i mnogo brojnije talijanske flote na sjevernom Jadranu.
Obojica suglasni: bez strožeg upravljanja, suradnje sa znanošću i obnavljanja morskih staništa ni potpore, ni nove luke, ni preostali brodovi neće spasiti tradiciju. „Ako ne sačuvamo ribu, džaba su brodovi, luke, fondovi”, zaključuje Lorencin.