Virtualni sastanak irskog tánaistea Micheála Martina i američkog trgovinskog predstavnika Jamiesona Greera 26. kolovoza donio je kratko olakšanje, ali i dug popis novih briga.
Ključni rezultat je Okvirni sporazum EU-SAD o „recipročnoj, poštenoj i uravnoteženoj trgovini”, kojim je najviša carinska stopa na izvoz iz Unije ograničena na 15 posto. Tarifa vrijedi od 7. kolovoza i obuhvaća farmaceutske proizvode i poluvodiče – dva stupa irskog izvoza u Sjedinjene Države.
Fine Gaelov zastupnik Colm Burke naglašava da sporazum „sprječava štetnu spiralu carina preko Atlantika i osigurava pristup američkom tržištu”. Dodaje kako Dublin sada pokušava proširiti iznimke na „žestoka pića i medicinske uređaje” te će „ostati u vrlo bliskom kontaktu s Komisijom dok se detalji ne ispoliraju”.
Iako su brojke konačne, zajednička izjava ostavlja otvorena vrata za daljnje popuštanje. „Ovo je prvi korak prema sveobuhvatnijem, formalnom dogovoru”, podsjeća Burke.
Strah od odmazde
U Bruxellesu ipak tinja nelagoda da bi se američke istrage prema članku 232 – koje se pozivaju na nacionalnu sigurnost – mogle ponovno aktivirati i proširiti carine čim se politički vjetar promijeni. Dodatnu nervozu podgrijavaju signali iz Washingtona da se razmatraju sankcije europskim dužnosnicima zaduženima za provedbu Digital Services Acta, dok Bijela kuća istodobno proziva dijelove europskog vrha da potajno koče ratni napor u Ukrajini.
Glavna pregovaračica Komisije Sabine Weyand rezimirala je postignuto riječima: „If you didn't hear me use the word 'negotiation' – that's because it wasn't one.” U Bruxellesu taj „strateški kompromis” mnogi prokazuju kao svojevrsnu talačku krizu u kojoj su farmaceuti tek prva moneta za potkusurivanje digitalnih i geopolitičkih zahtjeva.
Račun od 19 milijardi dolara
Prema procjeni Atlantskog vijeća, 15-postotni namet mogao bi europsku farmaceutsku industriju svake godine stajati do 19 milijardi dolara. Samo je prošle godine EU u SAD izvezla lijekove vrijedne 120 milijardi eura, što je njezina najvrjednija izvozna kategorija. Kako bi amortizirale udar, tvrtke gomilaju zalihe lijekova na američkom tlu i preusmjeravaju ulaganja u pogone preko Atlantika – na štetu domaćih kapaciteta.
Istodobno raste pritisak da se lanci opskrbe „prijateljski premjeste” (friendshoring): više od 60 posto ključnih sastojaka za lijekove dolazi iz Indije i Kine, pa EU i SAD žele osigurati da kritične komponente ostanu unutar politički pouzdanijih granica.
Što slijedi
Dublin će sljedećih tjedana pokušati izboriti dodatne izuzetke, svjestan da će svaka buduća ustupka biti povezana s američkim zahtjevima u digitalnom sektoru i stajalištima prema Ukrajini. Za sada, tvrda gornja granica od 15 posto tek je najnovija postaja na carusel-u neizvjesnosti koji potresa investicije i – paradoksalno – slabi otpornost globalnih lanaca lijekova zbog kojih je sporazum i sklopljen.