Unatoč višemjesečnim prosvjedima koji su zahvatili većinu većih iranskih gradova, vrh Islamske Republike ne pokazuje pukotine. Analitičari upućuju na višeslojnu sigurnosnu arhitekturu – od Revolucionarne garde i Basidža do obavještajnih službi – koja je konstruirana kako bi spriječila svaki unutarnji raskol.
Širenje nezadovoljstva zbog gospodarskih poteškoća i društvenih ograničenja nije uzdrmalo homogenost tih struktura. „Režim je toliko umrežen da bi za istinsku promjenu trebalo slomiti nekoliko paralelnih poluga moći odjednom”, ističu sugovornici upoznati s prilikama u Teheranu.
Dodatni pritisak stiže izvana. Američki predsjednik Donald Trump više je puta javno zaprijetio vojnom akcijom zbog, kako navodi, „okrutnog gušenja vlastitog naroda”. Ipak, promatrači procjenjuju da bi izravna intervencija mogla dodatno homogenizirati iransku elitu te mobilizirati nacionalističke sentimente u zemlji.
Za sada se, kažu analitičari, scenarij promjene režima čini dalekim sve dok ne dođe do ozbiljnog unutarnjeg razdora na vrhu. Do tada će, unatoč stalnim prosvjedima i međunarodnom pritisku, iranska vjerska elita vjerojatno zadržati svoju poziciju.
