Napadom Sjedinjenih Država na iranska nuklearna postrojenja Washington je, kako tvrdi Teheran, prešao „vrlo veliku crvenu liniju”. Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi poručio je da je „prostora za diplomaciju” sve manje te da će Teheran odgovoriti pozivajući se na „legitimno pravo na samoobranu”.
Ipak, analitičari smatraju da su opcije odmazde ograničene i potencijalno pogubne za sam iranski režim.
• Karim Sadjadpour iz Carnegie Endowmenta upozorava da bi napad na američke baze, miniranje Hormuškog tjesnaca ili raketiranje Izraela mogao rezultirati „strateškim ekvivalentom samoubilačkog bombaškog napada”, jer Iran možda neće preživjeti uzvratni udarac. • Umirovljeni američki general Wesley Clark procjenjuje da Teheran neće blokirati Hormuški tjesnac nego bi mogao ispaliti ograničen broj raketa na američke baze ili potaknuti iračke milicije na akciju: „Ovaj iranski režim kalkulira. Vrlo je oprezan u razumijevanju kamo želi ići.”
Energenti pod pritiskom
Financijska tržišta već reagiraju. Cijena sirove nafte skočila je nakon vijesti o američkim zračnim napadima, a Deutsche Bank upozorava da bi zatvaranje Hormuškog tjesnaca – ključne rute kojom prolazi oko 21 % svjetske potrošnje naftnih tekućina – poguralo cijenu iznad 120 dolara po barelu.
Osakaćena mreža saveznika
Istodobno je smanjena sposobnost Irana da se osloni na regionalne posrednike. Izraelske operacije prethodno su oslabile Hamas, Hezbollah i sirijske kapacitete, a odgovor drugih tradicionalnih partnera zasad se svodi na retoriku bez konkretne pomoći.
Što dalje?
Uz snažan globalni fokus na moguće poremećaje opskrbe naftom, politički analitičari uglavnom se slažu u jednom: svaki iranski potez mora vagati rizik od žestokog američko-izraelskog odgovora koji bi, kako upozorava Sadjadpour, mogao dovesti u pitanje opstanak samog režima u Teheranu.