Indonezija želi okrenuti ploču u globalnoj raspravi o održivosti palmina ulja. Na seminaru o bioenergiji u Jakarti zamjenik ministra vanjskih poslova Arif Havas Oegroseno najavio je stvaranje novih, zajedničkih standarda kroz BRICS, Vijeće zemalja proizvođača palmina ulja (CPOPC) i Organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO).
„Europska unija je stvorila vlastite standarde bez mogućnosti usporedbe”, rekao je Oegroseno. „Zato moramo izgraditi vlastitu referentnu točku izvan EU-a. Potrebno je uspostaviti nacionalne ili međunarodne standarde pod okriljem CPOPC-a, BRICS-a i FAO-a.” Dodao je kako je riječ o „strateškom zaokretu – Indonezija više neće samo reagirati na globalna pravila, nego će ih oblikovati”.
Potez dolazi u trenutku kada je primjena europske Uredbe o sprečavanju globalnoga krčenja šuma (EUDR) odgođena do kraja 2025., uz sve glasnije prigovore zemalja globalnog Juga da propis zanemaruje njihove razvojne potrebe i postojeće napore za očuvanje okoliša.
Što su učinile zemlje proizvođači
-
Indonezija je 2020. predsjedničkim dekretom učinila shemu Indonesian Sustainable Palm Oil (ISPO) obveznom za sve proizvođače, uključujući male uzgajivače, do 2025. godine. Međutim, do 2024. certifikat pokriva tek oko 35–36 % površina. Neovisni uzgajivači bore se s troškovima i tehničkim zahtjevima, a aktivisti upozoravaju na manjkavu zaštitu tresetišta. Nakon godina pada, krčenje šuma ponovno je poraslo 2023. i 2024.
-
Malezija je uvela obveznu certifikaciju Malaysian Sustainable Palm Oil (MSPO) 2020., a 2022. predstavila strožu verziju MSPO 2.0. Nova pravila službeno vrijede od 1. siječnja 2025. Do kraja 2024. certificirano je bilo oko 86 % plantaža, a cilja se na više od 95 % u 2025. Prema podacima Svjetskog instituta za resurse, gubitak primarnih šuma u Maleziji smanjen je za 13 % u 2024., čime je zemlja ispala iz globalnih deset najvećih gubitnika tropskih šuma.
„Malezija je uspostavila politike i zakonodavni okvir za održivi razvoj industrije”, naglasio je dr. Ahmad Parveez Ghulam Kadir, ravnatelj Malezijskog odbora za palmino ulje. „Razvoj industrije reguliran je s više od 60 zakona, a najvažnije je da je zabranjeno otvaranje novih površina za sadnju palmi.”
Sudar dvaju pristupa
Europska uredba zahtijeva da palmino ulje i drugi proizvodi budu dokazano „bez krčenja šuma”. Bruxelles je nedavno objavio smjernice koje bi, kako tvrdi, trebale smanjiti administrativni teret tvrtkama za oko 30 %. Ipak, vlade Indonezije i Malezije smatraju da se njihovi certifikati nedovoljno priznaju te su s EU-om pokrenule zajedničku radnu skupinu kako bi pokušale uskladiti sustave praćenja i legalnosti.
Nevladine organizacije, s druge strane, upozoravaju da bi preveliko popuštanje moglo ugroziti šume. „Svjetskim šumama hitno je potrebna zaštita koju pruža EUDR… Odgađanjem primjene Europska komisija značajno podriva svoju vjerodostojnost u borbi protiv klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti”, poručile su udruge u pismu europskim zastupnicima.
Dok EU brani strože uvjete, Jakarta i Kuala Lumpur već kroje vlastitu mapu puta. Cilj im je da novi standardi BRICS-a i CPOPC-a uzmu u obzir „složenost održivosti i razvojnu stvarnost” proizvođača u tropima te istovremeno olakšaju pristup malim poljoprivrednicima.
Hoće li se dva sustava na kraju spojiti ili ostati u sukobu, ovisit će o pregovorima koji slijede. No poruka iz Jakarte je jasna: proizvođači više ne žele biti samo primatelji pravila, nego aktivni su-kreatori globalnih normi.