Indonezija je krenula u diplomatsku ofenzivu kako bi, zajedno s drugim državama Globalnog juga, postavila vlastite standarde održivosti za palmino ulje i ostale biljne uljarice. Zamjenik ministra vanjskih poslova Arif Havas Oegroseno 17. srpnja je u Jakarti najavio da će novi okvir nastajati kroz platforme BRICS-a, Vijeće zemalja proizvođača palmina ulja (CPOPC) i FAO.
„Europska unija stvorila je vlastite kriterije bez alternativne referentne točke. Moramo izgraditi vlastito mjerilo izvan EU-a”, poručio je Oegroseno, nazvavši taj zaokret „strateškom promjenom: Indonezija više neće samo reagirati na globalna pravila, nego će ih oblikovati”. Prema njegovim riječima, standardi koje donose jurisdikcije bez ijedne palme često zanemaruju napore vlada zemalja proizvođača.
Glavni motiv je europska Uredba o krčenju šuma (EUDR), čija je primjena – pod pritiskom kritika – odgođena do kraja 2025. Bruxelles od uvoznika zahtijeva da dokažu kako roba nije nastala na iskrčenom zemljištu. Jakarta i Kuala Lumpur upozoravaju da propis ne priznaje njihove nacionalne sustave certifikacije.
Održivi pečati – različiti rezultati • Indonezija je 2020. predsjedničkim dekretom učinila certifikat ISPO obveznim za sve proizvođače, uključujući male poljoprivrednike. No do 2024. pokriveno je tek 35–36 % plantaža; samostalni uzgajivači bore se s troškovima i tehničkim zahtjevima. Nakon višegodišnjeg pada, gubitak šuma ponovno je porastao u 2023./24.
• Malezija je obvezni sustav MSPO uvela 2020., a stroži MSPO 2.0 stupa na snagu 1. siječnja 2025. Do kraja 2024. certificirano je oko 86 % površina, a gubitak primarne šume pao je za 13 % u odnosu na prethodnu godinu. „Industriju regulira više od 60 zakona, a zabranjeno je otvaranje novih površina za uljnu palmu”, ističe dr. Ahmad Parveez Ghulam Kadir iz Malezijskog odbora za palmino ulje.
Obje države uključene su u zajedničku radnu skupinu s EU-om koja pokušava uskladiti evidenciju sljedivosti i pravila legalnosti, no istodobno jačaju frontu unutar Globalnog juga. Nekoliko članica BRICS-a već je, kažu u Jakarti, „pozitivno odgovorilo” na prijedlog stvaranja zajedničkog standarda koji bi uvažavao razvojne potrebe malih proizvođača.
S druge strane, nevladine organizacije u Europi upozoravaju da bi svakim novim odgađanjem EUDR-a „svjetske šume bile dovedene u veću opasnost”. Europska komisija zasad brani zakon, ali je u travnju donijela smjernice koje bi, prema vlastitim procjenama, kompanijama smanjile administrativne troškove za 30 %.
Dok Bruxelles traži kompromis, Indonezija poručuje da će „pravila krojiti ondje gdje se palme doista uzgajaju”. U sljedećim mjesecima očekuje se usuglašavanje nacrta novog „jugo-standarda” za održiva biljna ulja, koji bi trebao biti predstavljen prije nego što EUDR stupi na snagu.