Bivši srpski vaterpolist Danilo Ikodinović u nedavnom je podcastu oživio dramatične uspomene na finale Europskog prvenstva 2003., kada je reprezentacija Srbije i Crne Gore osvojila zlato protiv Hrvatske.
Ikodinović je otvoreno govorio o atmosferi u beogradskoj Areni, istaknuvši da ga je količina napetosti i nasilja na tribinama šokirala:
„Mislio sam, poubijat će nas! Tri tisuće najgorih luđaka...”
Prema njegovim riječima, navijački neredi pratili su cijelu utakmicu. Igrači su, kaže, osjetili fizičku blizinu razjarene publike koja je bacala predmete i vrijeđala suparničke sportaše. Strah je bio toliki da su, kako tvrdi, već tada razmišljali kako će sigurno izbiti ozbiljan incident.
Ikodinović priznaje da mu je to iskustvo ostavilo dubok trag u karijeri, podsjetivši da su druženja s hrvatskim kolegama nakon finala bila obilježena nelagodom i podsjećanjima na agresivnu atmosferu iz Beograda.
Hrvatski vaterpolski savez kasnije je, prema njegovim riječima, kažnjen zbog sudjelovanja u sukobima, što je dodatno naglasilo težinu incidenta i potrebu za strožom kontrolom navijačkog ponašanja na velikim natjecanjima.
Danas, više od dva desetljeća poslije, Ikodinovićevo svjedočanstvo podsjeća koliko su sportski dvoboji na prostoru bivše države i dalje osjetljivo mjesto gdje se strasti mogu pretvoriti u nasilje – i koliko je važno raditi na smirivanju tenzija kako bi vaterpolo (i sport općenito) ostao ono što bi trebao biti: igra, a ne poligon za sukobe.