Ika tuguje za Lazarom Radmanovićem Lazom (1952.–2026.), dugogodišnjim barkajolom, pjesnikom i šahistom čija je energija desetljećima oblikovala mjesni život.
Radmanović je bio zaštitni znak ikarskog mula: barkom je razvozio putnike i ribare, a svake zime dolazio je obučen u Svetog Nikolu, donoseći darove i radost djeci. U mjesnom odboru ističu da je „uvijek prvi priskakao kada je trebalo pomoći”, bilo da se kuha za lokalne fešte ili organiziraju kulturne večeri.
Uz vesla i kuhaču, Lazo je jednako vješto držao i šahovske figure. Aktivno je sudjelovao u radu šahovske zajednice, ostavljajući trag kao pouzdan suigrač i strastveni promicatelj igre na crno-bijelim poljima.
Stanovnici Ike pamte ga po pričama i stihovima koje je zapisivao, ali prije svega po vedrini i nesebičnosti. Njegov odlazak ostavio je prazninu, a obitelji i prijateljima upućene su iskrene sućuti.