Najnovije istraživanje domaćeg portala za zapošljavanje otkriva da 47 % zaposlenih u Hrvatskoj kao idealan dohodak vidi iznos između 1330 i 1990 eura neto. Još 25 % ispitanika smatra da je za pristojan život potrebno više od 1990 eura, dok se manji dio zadovoljava nižim primanjima.
Prosjek i medijan ne pričaju istu priču
• Prosječna neto plaća u zemlji trenutačno iznosi oko 1450 eura.
• Medijalna neto plaća, koja pokazuje gdje se „lomi“ populacija, u kolovozu je bila tek 1245 eura.
To znači da polovica radnika ne doseže ni donju granicu vlastitoga „ideala“.
Povratak privlačnosti državnoj službi
Zbog nedavnog rasta plaća u javnom sektoru sve je primjetniji zaokret: 36 % ispitanika ponovno vidi državne i javne službe kao poželjno radno okruženje.
Sindikalni alarm zbog rasta troškova
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel upozorava da se rasprava o „idealnoj plaći” ne može voditi bez usporedbe s cijenom života:
„Dostigli smo prosječnu cijenu hrane, energenata, struje, plina, komunalija u zemljama EU-a. Ako smo u svemu tome u europskom prosjeku, zašto onda naša prosječna plaća i dalje zaostaje?”
Prema njegovim riječima, prosječna bruto plaća u Hrvatskoj iznosi 2050 eura, dok europski prosjek prelazi 3150 eura. Kada se to prevede u neto iznose, „Hrvatska bi danas trebala imati najmanje 2000 do 2200 eura prosječne neto plaće kako bi radnici mogli zadovoljiti osnovne potrebe, a mi smo na oko tisuću i pol”.
Sukob interesa: profit vs. plaće
Iz poslovnih krugova posljednjih se dana čuje apel da se zbog konkurentnosti industrije ne podiže minimalac za 2026. godinu. Novosel takve tvrdnje odbacuje, ističući da „dobiti poslodavaca rastu brže od plaća”. Prema službenim statistikama, privatni sektor zaostaje za javnim u prosječnoj plaći otprilike 200 eura, a oboje su daleko ispod razine Europske unije.
„Problem je u prevelikoj pohlepi privatnih poslodavaca koji žele zadržati što veći dio profita na uštrb cijene rada. To moramo mijenjati”, zaključuje sindikalni čelnik.
U međuvremenu, podaci pokazuju da se radnici skromno nadaju plaći koja je, i nakon rasta prosjeka, većini još uvijek – nedostižna.