Zlatan Ibrahimović u trećem dijelu razgovora sa Slavenom Bilićem u emisiji „(Ne)uspjeh prvaka” pojasnio je što ga je natjeralo da 2009. napusti Inter i prihvati ponudu Barcelone.
Iako je u Milanu, pod vodstvom Joséa Mourinha, već osvojio sve domaće trofeje i bio miljenik navijača, osjećao je da mu treba novi izazov. „Novac je bio svugdje sličan, a kad radiš velike transfere, igrač ne dobije puno. U Barceloni mi je plaća bila gotovo ista”, rekao je Šveđanin bosansko-hercegovačkih korijena.
Presudila je, kaže, činjenica da je Barcelona tada bila „top momčad” koja je upravo osvojila Ligu prvaka, dok su Pep Guardiola i ostatak svlačionice uživali status nedodirljivih. „Mogao sam ostati i biti kralj u Interu, ali htio sam izaći iz zone komfora, staviti torbu na leđa i okušati se u novoj zemlji”, opisao je.
Iskustvo u Kataloniji, međutim, nije ispunilo visoka očekivanja. „Naučio sam da san ponekad treba ostati san, jer ako postane stvarnost može te ubiti. Nisam bio sretan”, priznao je Ibrahimović, dodajući da je „pomalo platio” zbog vlastite želje za stalnim dokazivanjem.
Njegova retrospektiva podsjeća koliko je tanka linija između ambicije i zadovoljstva, čak i za nogometaša koji je tijekom karijere pomicao granice na gotovo svakoj velikoj europskoj pozornici.
