Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) proglasila je nedavne napade na iransku nuklearnu infrastrukturu „izrazito zabrinjavajućima”, dok izraelske snage nastavljaju ciljati postrojenja za obogaćivanje uranija. Nakon što je kompleks u Natanzu već pretrpio znatna oštećenja, pogled je sada usmjeren na Fordow – duboko ukopanu „nuklearnu tvrđavu” u planini, nedostupnu bez najjačih američkih bombi za probijanje bunkera.
Generalni direktor IAEA-e Rafael Grossi upozorio je da svako novo vojno djelovanje „povećava rizik od radiološkog ispuštanja s ozbiljnim posljedicama za stanovništvo i okoliš”.
Što bi se stvarno moglo dogoditi?
• Iran trenutno skladišti uranij obogaćen do oko 60 %, što je, prema IAEA-i, prag koji može poslužiti u vojne svrhe.
• Profesor nuklearne fizike Paddy Regan ističe da prirodni uranij sadrži tek 0,7 % izotopa uranij-235 – ključnog za nuklearne reaktore i oružje – pa se u centrifugama postupno povećava taj udio.
• „Visoko obogaćeni uranij je trostruko radioaktivniji od prirodnog, ali ni jedan nije osobito radioaktivan”, naglašava profesor Jim Smith, dodajući da bi raketni napad na pravilno uskladištene zalihe teško izazvao katastrofu razmjera Fukušime ili Černobila.
Veća opasnost od fisijskih produkata
Stručnjaci upozoravaju da je „veću zabrinutost” opravdano posvetiti fisijskim produktima – radioaktivnom ceziju, stronciju i jodu – koji nastaju tek kada uranij uđe u lančanu reakciju u reaktoru ili bombi. Budući da Fordow i Natanz služe samo za obogaćivanje, ti izuzetno hlapljivi izotopi ondje nisu prisutni.
Lokalno raspršivanje, ali ograničen domet
Eksplozija bi, ipak, mogla mehanički raspršiti uranijev prah. IAEA je nakon napada na Natanz detektirala kontaminaciju unutar samog kompleksa, no izvan ograde razina zračenja ostala je „u normalnim granicama”. Profesorica Claire Corkhill napominje da se čestice uranija teško prenose na velike udaljenosti, ali upozorava na zdravstveni rizik za osobe u blizini: „Treba izbjegavati udisanje ili gutanje čestica jer one mogu ostati u plućima ili želucu i postupno zračiti.”
Uz ionizirajuće zračenje, ljudi u neposrednoj zoni udara mogli bi biti izloženi i otrovnim kemikalijama koje se koriste u procesu obogaćivanja.
IAEA-in Centar za incidente i hitne slučajeve radi 24 sata dnevno i nastavit će pratiti stanje na iranskim lokacijama kao i razine radijacije, poručuju iz Beča.