Hrvatska humanitarna udruga Putokaz za Afriku ove će jeseni u Ruandi podijeliti dosad najveću pošiljku pomoći: oko 14 tona riže, 12 tona graha, više od 300 madraca, tisuće pari papuča, tanjura, žlica i sapuna te 454 koze, 67 jarčeva i tri krave.
Akciju vode osnivačice Elizabeta Suzana Kozina iz Klisa i Slavica Gašparović iz Slavonskog Broda, koje su udrugu pokrenule 2018. nakon što su godinu ranije prvi put volontirale u Ruandi. Donacije prikupljaju isključivo od pojedinaca; kompanije i institucije nisu uključene.
„Svaki taj paket hrane znači još jedan dan bez gladi, još jedan osmijeh djeteta koje može učiti i sanjati”, kaže Kozina. „Kada vidiš dijete koje prvi put jede topli obrok i smije se, znaš da se svaki trud isplati.”
Sustav kumstava
Glavni program udruge počiva na kumstvu: oko 2 600 aktivnih kumova mjesečno uplaćuje najmanje 13 eura za hranu, školsku uniformu i pribor, čime djecu štite od rada u polju. Ukupno je kroz program prošlo više od 8 000 kumova, a pomoć je stigla do 7 600 djece u više od 70 internata, 11 osnovnih škola i šest vrtića. Djeca iz programa redovito ostvaruju najbolje rezultate na nacionalnim ispitima u Ruandi.
Jednom godišnje provodi se i velika akcija za cijele obitelji – tada se kupuju koze, krave, madraci, riža i druge potrepštine. Donacije se dijele u školama, uz prisustvo roditelja i učitelja kako bi, naglašavaju u udruzi, svako dijete dobilo osnovnu sigurnost.
Podrška poznatih i studentski uspjesi
Među kumovima i ambasadorima nalaze se književnik Enes Kišević, nogometni trener Nenad Bjelica, glazbenici Mrle i Ivanka Mazurkijević, Neno Belan i Marina Tomašević, a u udruzi posebno ističu dugogodišnju potporu nedavno preminulog pjevača Halida Bešlića.
Zahvaljujući kumstvima, mnogi su učenici stigli do fakulteta. Studentica računalnih znanosti Joselyne Uwanyirigira kaže: „Putokaz mi je promijenio život. Studij mi pomaže ostvariti snove.” Emmanuel Iradukunda, koji studira menadžment, dodaje: „Zahvaljujući Putokazu danas studiram. Oni su promijenili život meni, mojoj obitelji i prijateljima.”
Izazovi i novi ciljevi
Gašparović priznaje da su najveći problemi logistika, sigurnost i složena administracija: „Djeci treba pomoć sada i odmah, a papirologija zna trajati godinama.” Unatoč tomu, planovi se šire. Sljedeći korak je sadnja voćnih sadnica te otvaranje farmi kokoši i zečeva u školskim dvorištima kako bi se prehrana djece obogatila proteinima i vitaminima.
„Želimo da svaka škola ima svoju malu farmu i voćnjak, da djeca uče kako se prehraniti na održiv način”, poručuje Gašparović.