Čini se da rijetko prođe dan a da se na televizijskim ekranima ne pojave barem Krešimir Macan, Božo Skoko ili Petar Trogrlić. Trojac komunikacijskih savjetnika među najtraženijim je komentatorima u zemlji, pa u udarnim terminima komentiraju političke krize, kampanje ili reputacijske probleme tvrtki i institucija.
I dok ih javnost redovito gleda i sluša, posao odnosa s javnošću uglavnom se odvija daleko od reflektora. U praksi, kažu upućeni, PR nije tek organiziranje konferencija za novinare ili slanje priopćenja nego složenije balansiranje interesa klijenata, medija i šire javnosti. „Tihi rad u pozadini”, kako ga opisuje struka, obuhvaća planiranje strategija, upravljanje krizama, oblikovanje poruka i stalno praćenje javnog dojma – sve s ciljem da klijent zablista, dok savjetnik ostaje nevidljiv.
Rastuća potražnja za savjetima stručnjaka dodatno ih je lansirala u prvu liniju javnog prostora. Ta vidljivost, međutim, otvara pitanje financijske strane priče: koliko uopće vrijedi diskretan, ali presudan posao komunikacijskih savjetnika? I dok se detalji o prihodima njihovih agencija nalaze u javno dostupnim registarskim podacima, sam posao i dalje velikim dijelom ostaje – iza kulisa.