Republika Hrvatska nalazi se u sve složenijem sigurnosnom okruženju u kojem klasične vojne prijetnje sve češće zamjenjuju hibridni modeli djelovanja – od ciljane špijunaže i cyber napada do sustavnog širenja dezinformacija. U završnom nastavku feljtona o toj temi, sigurnosni analitičar Ivica Mandić iznosi pregled najugroženijih sektora, procjenjuje spremnost države i predlaže mjere za jačanje otpornosti.
Institucije i infrastruktura glavne mete
• Državne mreže, povezane s brojnim vanjskim dobavljačima, postale su primarna meta za krađu povjerljivih podataka i kompromitiranje komunikacija.
• Energetski, telekomunikacijski i transportni sustavi nose multiplikativne rizike: kvar ili cyber sabotaža jednog segmenta može uzrokovati lančane poremećaje diljem zemlje.
• Civilni sektor i akademska zajednica sve češće se suočavaju s diskreditacijskim kampanjama, a često nemaju sredstva za adekvatnu digitalnu zaštitu.
Dezinformacije kao destabilizacijsko oružje
Monitoring projekata EDMO i povezanih mreža otkrio je višestruke klastere dezinformacijskog djelovanja koji ciljaju teme od rata u Ukrajini i migracija do javnog zdravlja i klime. Karakteristični su:
- Recikliranje istih narativa na različitim platformama.
- Sinergija kanala iz Hrvatske, BiH, Srbije i Slovenije.
- Manipulirani vizuali i kratki video-isječci koji stvaraju privid autentičnosti.
Takvi obrasci, upozorava Mandić, „dugoročno slabe društvenu koheziju jer urušavaju povjerenje građana u vlastite institucije”.
Psihološki učinak straha i nepovjerenja
Hibridne kampanje rijetko započinju oružanim incidentom, no kumulativni učinak može biti golem: kombinacija curenja podataka, paralize ključnih servisa (primjerice bolnica ili platnih sustava) i navale lažnih vijesti u kriznim trenucima potiče paniku i otežava državni odgovor.
Snage: međunarodni oslonac i sve veća institucionalna svijest
• Članstvo u Europskoj uniji i NATO-u otvara pristup zajedničkim obavještajnim alatima i mehanizmima pomoći.
• Uspostava Nacionalnog centra za kibernetičku sigurnost (NCSC-HR) unutar Sigurnosno-obavještajne agencije te novi zakonodavni okvir (Cybersecurity Act) jačaju nacionalnu arhitekturu obrane.
Slabosti: nedostatni kapaciteti i medijska nepismenost
• Manje lokalne institucije i organizacije civilnog društva često nemaju sredstva za naprednu digitalnu zaštitu.
• Regionalni kanali dezinformacija ostaju djelomično nekontrolirani.
• Koordinacija javnog i privatnog sektora i dalje je spora, a ulaganja u medijsku pismenost nisu sustavna.
Preporuke za smanjenje ranjivosti
- Obvezne sigurnosne provjere dobavljača te segmentacija mreža u svim kritičnim sustavima.
- Brža razmjena podataka o prijetnjama između CSIRT-ova, NCSC-a i privatnih operatora.
- Sustavno financiranje programa medijske pismenosti i podrška neovisnim fact-checking organizacijama.
- Transparentna i pravovremena komunikacija državnih institucija u krizama kako bi se spriječio „vakuum informacija”.
- Jačanje regionalne suradnje budući da su mnoge dezinformacijske mreže transnacionalne.
Zaključak
Hrvatska je izložena cijelom spektru hibridnih prijetnji, no raspolaže i važnim prednostima: međunarodnim partnerstvima, rastućim kibernetičkim kapacitetima i sve većom javnom sviješću. Ključ uspjeha leži u ubrzanom jačanju otpornosti – od infrastrukturne do informacijske – te u kontinuiranoj edukaciji građana kako bi se smanjio psihološki i operativni učinak budućih kampanja destabilizacije.