U operaciji „Maslenica” početkom 1993. četvorica braće Glavota stala su u obranu Hrvatske, no samo su trojica dočekala kraj rata. Najstariji, zapovjednik satnije Mario Glavota iz 3. imotske bojne 4. gardijske brigade, poginuo je 27. siječnja 1993. tijekom žestokog srpskog protunapada na području Glavica – Paljuva.
Braća Glavota ratovala su u različitim postrojbama: Mario, Zdravko i Petar nosili su oznake 4. gardijske brigade, dok je Ivica bio pripadnik Specijalne jedinice policije BATT PU Split. Nakon oslobođenja Paljuva, 3. bojna preuzela je obranu mjesta, ojačana domobranskom i oklopno-mehaniziranom satnijom. Upravo tada neprijateljske snage pokrenule su snažan napad koji je odnio živote ili ranio nekoliko zapovjednika brigade.
Zapovjednik 3. bojne, Jozo Šerić, opisao je kaotične trodnevne borbe po ledenom vremenu: „Jednostavno treba reći, ta njihova paravojna vojska koja je došla, oni su stvarno bili ‘al pari‘ nama… Nije im bilo jasno na koju će se stranu izvući.” Prema njegovim riječima, hrvatski gardisti presreli su neprijateljske radio-poruke, okružili napadače i u zasjedi ih dočekali kod Cvitića.
U istoj operaciji teško je ranjen Mariojev brat Zdravko Glavota, a lakše Ivica Glavota, koji je sudjelovao u akcijama na Velebitu. Premda su izgubili brata, preživjela braća nastavila su borbu do kraja rata, čuvajući uspomenu na zapovjednika koji je život položio na oltar domovine.