Kad god se na desnici pojavi nova stranka koja glasno proziva vladajući HDZ, politička scena ubrzo svjedoči istom obrascu: približavanje, sporazum – i postupno nestajanje manjeg partnera.
Politički analitičar dr. Tonči Tadić taj je fenomen opisao slikovito: „Male stranke očito ne mogu protiv zova slasti i masti vlasti.” Upravo taj mamac, tvrdi, neprestano jača HDZ-ovu poziciju, dok njegove povremene saveznice gube identitet i biračko tijelo.
• 2007. – Hrvatska stranka prava (HSP) flertuje s HDZ-om zbog mogućeg ulaska u Europsku pučku stranku. Nekoliko godina poslije pravaši više ne prelaze izborni prag.
• HDSSB Branimira Glavaša u Slavoniji bilježi solidan rezultat dok je u otvorenom sukobu s HDZ-om. Nakon „dealova”, potpora mu se osipa.
• HSP Ante Starčević ulazi u izvršnu vlast kao prva pravaška stranka s potpredsjednikom Sabora – no nakon tog kratkog uspona praktički nestaje sa scene.
Za HDZ je, zaključuje Tadić, suradnja s manjim desnim akterima „u nekim situacijama doista poljubac crne udovice”: privuče ih, obgrli i – neutralizira. Zato se vladajuća stranka, unatoč trenutačnom jačanju desnih opcija, ne boji konkurencije na vlastitom krilu: povijest je pokazala da se taj krug neprestano ponavlja.