Glazbenica Hana Huljić Grašo rijetko javno progovara o obiteljskom životu, ali je u novom razgovoru podijelila iskrene crtice o svakodnevnim izazovima brige za dvoje male djece.
Istaknula je da se, poput mnogih roditelja, neprestano preispituje: „Ima trenutaka kad pomislim: ‘Baš mi dobro ide’, a pet minuta poslije dijete neće ni jesti ni popiti lijek pa ‘ispalim’. Zatim se pitam zašto nisam imala više strpljenja.”
Dodala je kako osjeća pritisak savjeta i informacija sa svih strana, no prednost današnjeg vremena vidi u većem razumijevanju dječje psihologije: djeca nerijetko kažu „ne” jer su u toj fazi razvoja, a ne zato što su „zločesta”.
Poseban problem je kroničan umor. „Što sam umornija, teže zaspim. Frustrira me što ne mogu odmoriti dok oni spavaju. Naučila sam zamoliti za pomoć i otići se naspavati iako su djeca budna”, priznala je.
Još je na roditeljskom dopustu, a posao skladateljice prilagođava obiteljskim obvezama: treba joj i fizička i emocionalna prisutnost da bi stvarala glazbu. „To mi pomaže da osjećam kako sam i dalje ja. Nisam samo mama, iako je to najljepše na svijetu.”
Za kraj je sažela kontraste roditeljstva: „Floskula da je majčinstvo najljepša i najteža stvar istinita je. Najljepše je samo njihovo postojanje, a najteže fizička iscrpljenost i nedostatak sna. Ali sve prolazi – već je lakše nego prije.”