Smrt migranata na europskim granicama „nije tragična slučajnost, nego sastavni element režima kontrole”, upozorava dr. sc. Marijana Hameršak, znanstvena savjetnica na Institutu za etnologiju i folkloristiku. U razgovoru za naš list istraživačica podsjeća da su se „umiranja na granicama danas normalizirala”, a time i izmakla javnoj odgovornosti.
Hameršak je prošle godine objavila rad „Popisi, brojevi, ljudi: povijesni, politički i afektivni aspekti dokumentiranja smrti na granicama” u kojem analizira kako se takve smrti brišu iz službenih statistika, dok ih aktivisti i organizacije poput mreže UNITED samostalno popisuju od sredine 1990-ih. Na UNITED-ovu se popisu nalaze i žrtve iz zemalja bivše Jugoslavije – primjerice muškarac pronađen 1993. na tromeđi Austrije, Njemačke i Češke te stariji bračni par iz Bosne i Hercegovine koji je godinu poslije poginuo u Alpama pokušavajući doći do kćeri u Hessenu.
„Aktualni vizni režim, patrole i ograde tjeraju ljude na krovove vlakova, u hladnjače i minska polja”, naglašava sugovornica i podsjeća da se „odgovornost prebacuje na surovu prirodu ili krijumčare, umjesto na politike koje te opasne rute proizvode”. Slični trendovi, kaže, mogu se pratiti još od naftne krize 1970-ih, kada su prve restrikcije ulaska u Francusku već uzrokovale pogibije migranata u zaleđu Trsta.
Od „ilegalnih” do „iregulariziranih”
Pojam „ilegalni migrant” dodatno kriminalizira ljude kojima je taj put često jedina opcija. Zato se krajem 1990-ih uvodi termin iregularnih, a u recentnoj literaturi sve češće i „iregulariziranih” migracija – izraz koji, objašnjava Hameršak, pokazuje da „nelegalnost” nije prirodno stanje, nego rezultat političkih odluka.
Kao urednica knjige „Balkanska ruta: Pojmovnik europskog režima iregulariziranih migracija na periferiji EU” (Sandorf, 2024.), nastale iz četverogodišnjeg projekta financiranog sredstvima Hrvatske zaklade za znanost, Hameršak s još jedanaest autora analizira 22 pojma ključna za razumijevanje kretanja kroz regiju – od detencije i pušbeka do pojmova „gejm” i „solidarnost”. Paralelno je pokrenuta i mrežna platforma e-ERIM s više od sto multimedijalnih priloga o terenskim nalazima.
Frontex u BiH – brojke bez konteksta
Europski povjerenik za unutarnje poslove i migracije Magnus Brunner nedavno je u Bosni i Hercegovini inaugurirao prvu misiju Frontexa u toj zemlji. Iako službena izvješća Agencije za tzv. balkansku rutu bilježe pad dolazaka, lokalne nevladine organizacije i terenski podaci govore suprotno, ističe Hameršak. „Kada je trebalo opravdati pokretanje misije, ruta je odjednom predstavljena kao najaktivnija. To je prostor u koji se simbolički i financijski ulaže kako bi migracijska industrija nesmetano radila”, dodaje.
Širenjem vanjske kontrole – od sporazuma s Turskom do partnerstva s Libijom – Europska unija, smatra, pretvara cijele države poput Bosne i Hercegovine u „čekaonice” i poligone eksternalizacije granica. „Enormna sredstva i nerazmjerna medijska pozornost usmjeravaju se na fenomen koji je brojčano marginalan, dok nasilje, čekanje i smrti postaju svakodnevica.”
Poziv na denormalizaciju nasilja
Zaključak je, tvrdi Hameršak, jasan: „Hitno nam je potrebna denormalizacija nasilja i smrti na granicama, a istodobno normalizacija migracija.” Svijet u kojem su kretanja ljudi rutinska pojava, a ljudski gubici na granicama neprihvatljivi, ostaje politički imperativ koji europske politike, kako kaže, zasad uporno zaobilaze.