Najkasnije do 1. listopada istječu sva koncesijska odobrenja koja je Grad Zadar početkom godine dodijelio za gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru. Slijedi novi natječaj, no gradska uprava još ne zna hoće li na njega uvrstiti i prostor bazena Kolovare – mjesto višegodišnjih sukoba, optužbi za pogodovanje i neplaćenih režija.
Gradonačelnik Šime Erlić priznaje da su mu trenutačni prioritet proračun i prijelazno rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te dodaje da natječaj „mora biti pripremljen i raspisan”. Kolovare će, kaže, biti pravi test spremnosti grada da se suoči s koncesionarima koji godinama krše pravila.
Vrući krumpir Sve je glasnije da bi Grad mogao upravljanje cijelim područjem bazena prepustiti Javnoj ustanovi Zadarski sport (JUZS). Ta ustanova trenutačno ne upravlja cijelim kompleksom: izvan njezine ingerencije ostao je kafić kojim upravlja tvrtka Bazen Kolovare u vlasništvu Jere Perića. Upravo se taj objekt, uz obližnje lokale „Vanilla” i „Cuba libre”, našao u središtu otvorenog sukoba nakon što se na natječaj prijavila tvrtka Nero Plus Filipa Pletikose i ponudila višu cijenu. Pletikosin partner Josip Beretin tada je, prema vlastitim tvrdnjama, dobio izravne prijetnje da odustane.
Neplaćene režije i sumnjivi ugovori Provjerama je utvrđeno da Bazen Kolovare godinama nije imao minimalne uvjete za rad na terasi, niti je uredno podmirivao režije i zakupninu. Troškove je plaćao JUZS, pozivajući se na aneks ugovora iz 2020. koji je potpisao tadašnji ravnatelj Jurica Dilber. Aneks je Perića oslobodio svih obveza do siječnja 2025. jer je „snosio troškove čišćenja, čuvanja i održavanja objekta”.
No, Plan upravljanja pomorskim dobrom Grada Zadra jasno propisuje da svaki korisnik koncesijskog odobrenja mora o vlastitom trošku osigurati priključke za vodu i struju te plaćati potrošnju. Perić je 2020. potpisao koncesiju za montažni objekt od 12 m² i terasu od 130 m², čime je pristao na ta pravila – koja nikad nije ispunio.
Dvostruki ugovor, nedoumica oko kvadrata Istoga mjeseca kada je potpisao koncesiju, Perić je s JUZS-om sklopio i zaseban ugovor o zakupu „ugostiteljskog objekta od 24 m²” te svlačionica, ureda i sanitarija smještenih u prostoru ukupne površine 119 m². Mjesečna zakupnina iznosila je 2 200 kuna (291 euro), no samo 12 dana kasnije aneksom je i ta obveza izbrisana. Ravnatelj Željko Žilavec danas tvrdi da se zakup odnosio samo na dodatnih 24 m², iako sam ugovor navodi da „zakupnik prima u zakup sve prostorije u objektu”.
Kad je aneks istekao krajem siječnja 2024., JUZS je sredinom travnja zatražio nove vodovodne priključke, ali do kraja lipnja zasebni vodomjer za kafić još nije bio ugrađen. Pet mjeseci potrošnje ostalo je nepokriveno jer JUZS nema ovlasti izdati račun, a jedini postojeći vodomjer glasi na njih.
Što dalje? Grad sada razmatra dvije opcije: zadržati puni nadzor nad bazenom i provesti strogi natječaj ili upravljanje prebaciti JUZS-u, čime bi odgovornost za naplatu i kontrolu pala na ustanovu koja je dosad Periću tolerirala neplaćanje. Odgovor na to pitanje, kao i popis lokacija koje će se naći u novom natječaju, očekuje se krajem ove ili početkom iduće godine.
Kako god Grad odlučio, natječaj za koncesijska odobrenja neće proći bez tenzija. Kolovare ostaje simbol sukoba privatnih interesa i javnog dobra – i prvi veliki ispit za novu gradsku vlast.