Globalno gospodarstvo u 2025. dokazalo je otpornost, ali nije uspjelo uliti povjerenje da je najgore iza nas.
Izv. prof. dr. sc. Pavle Jakovac s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u svojoj analizi ističe da je svjetski BDP porastao između 2,7 i 3,3 %, pri čemu su se inflacijske stope u SAD-u i europodručju napokon približile ciljevima središnjih banaka. Ipak, slaba investicijska aktivnost i skromna produktivnost ostavili su dojam „krhke ravnoteže”.
• SAD je zadržao umjeren rast, ali s vidljivim padom potrošačkog optimizma.
• Kina se usporila na oko 4,7 % i bori se s deflacijsko-industrijskim pritiscima.
• Povratak protekcionizma, potaknut političkim potezima Donalda Trumpa, produbio je bojazan od daljnje fragmentacije trgovine.
Energetska tržišta ostala su nestabilna. Sankcije prema Rusiji srezale su njezin izvoz energenata, dok je globalna potražnja rasla, gurajući cijene nagore.
Europa: otpornost bez zamaha
Europska unija izbjegla je recesiju, ali se nije odvojila od tla. Rast BDP-a iznosio je tek 1,1 %, a industrijska proizvodnja u Njemačkoj stagnirala. Sankcije su dugoročno smanjile energetsku ovisnost o Rusiji, no kratkoročno su povećale troškove i pritiskale konkurentnost. Rezultat je stanje koje Jakovac naziva „održiva stagnacija”.
Hrvatska iznad prosjeka, ali pritisnuta cijenama
Hrvatska je, uz pomoć turizma, osobne potrošnje i investicija, rasla oko 3,2 %, značajno iznad prosjeka EU-a. Javni dug pao je na približno 56 % BDP-a, a nezaposlenost ostala ispod 5 %. Međutim, inflacija je ostala tvrdokorna, osobito kod hrane, stanovanja i usluga, pa je unatoč snažnom nominalnom rastu plaća dobar dio kućanstava gubio osjećaj realnog poboljšanja.
Jakovac upozorava da „dobri agregatni pokazatelji prikrivaju rastuće socijalne i razvojne napetosti”.
Pogled prema 2026.
Očekuje se usporavanje hrvatskog rasta na 2,5 – 3 % uz daljnje stišavanje inflacije. Globalno, rizik od recesije nije dominantan, ali ostaje mogućnost zaostajanja za dinamičnijim gospodarstvima ako ne dođe do ubrzanja produktivnosti i diverzifikacije rasta.
Zaključak Pavla Jakovca jasan je: sustav je preživio 2025., no bez uvjerljivog osjećaja sigurnosti. Bez dubljih strukturnih reformi, upozorava, stabilnost bi se lako mogla pretvoriti u dugotrajnu stagnaciju i „desetljeće propuštenih prilika”.