Zaboravljeni udarac u snu ili nenadani skok iz kreveta mogao bi biti više od neugodne epizode — mogao bi biti rani znak ozbiljnog neurodegenerativnog procesa. Istraživači Sveučilišne bolnice Seoul National University Bundang pratili su 162 osobe s idiopatskim poremećajem ponašanja u REM-snu (iRBD) tijekom prosječno sedam godina i otkrili postupni pad pažnje, radne memorije i sposobnosti prisjećanja.
Poremećaj pogađa oko dva posto starije populacije i nastaje kada prirodna paraliza mišića tijekom REM-faze zakaže. Oboljeli tada „odglume” snove: viču, smiju se, udaraju ili čak iskaču iz kreveta, izlažući sebe i partnera ozljedama. Problemi često ostanu neprimijećeni dok ih ne detektira osoba koja dijeli krevet.
Rezultati pokazuju jasnu rodnu razliku. Muškarci su bilježili izraženiji kognitivni pad od žena, što upućuje na to da bi stariji muškarci s iRBD-om trebali biti osobito oprezni. Poremećaj je već ranije povezan s Parkinsonovom bolešću, demencijom s Lewyjevim tjelešcima i atrofijom mišićnog sustava: oko 50 % pacijenata s Parkinsonom, 80 % s Lewyjevom demencijom i gotovo svi oboljeli od MSA-a imaju iRBD, često godinama prije postavljanja konačne dijagnoze.
Stručnjaci savjetuju da svatko tko primijeti vikanje, nagle trzaje ili padove iz kreveta potraži liječničku procjenu. Iako iRBD sam po sebi ne znači da će se razviti demencija, pravodobno prepoznavanje omogućuje praćenje kognitivnog zdravlja i, po potrebi, raniji početak intervencija. Ključnu ulogu pritom imaju partneri, jer su oni često prvi svjedoci noćnih epizoda koje oboljeli ne pamte.