Rat u Ukrajini ulazi u petu godinu, ali ukrajinski skladatelji i izvođači ne posustaju – njihova se umjetnost pretvara u oblik otpora, poziva na djelovanje i podsjetnika da sukob traje.
Već prvim, doslovnim krikom čitavog orkestra, skladba Anne Korsun „Terricone” ošamuti publiku. Nazvana po goletnim rudarskim jalovinama doneckog bazena, premijerno je izvedena početkom 2023. s Bournemouth Symphony Orchestra pod ravnanjem ukrajinskog dirigenta Kirilla Karabitsa. U prosincu ju je u London donio i ruski maestro Vladimir Jurowski, otvoreni kritičar Kremlja, u kombiniranom ukrajinsko-ruskom programu Londonskog filharmonijskog orkestra.
Korsun nije iznimka. Kijevska skupina Opera Aperta u studenome 2022. izvela je mulitmedijalnu predstavu „Chornobyldorf” na Huddersfieldskom festivalu suvremene glazbe: hibrid opere, video-instalacije i folk-punk rituala koji kroz postnuklearnu fantaziju progovara o povijesnim lomovima Ukrajine.
Istodobno, rat je razotkrio dvostruka mjerila klasične glazbene industrije. Tek nakon invazije zapadne su pozornice počele raskidati ugovore s dirigentom Valerijem Gergijevim, dugogodišnjim simpatizerom Vladimira Putina, premda su njegove političke veze bile poznate već desetljeće ranije.
Za mnoge ukrajinske glazbenike novi je aksiom jasan – „no Russian words from my lips, no Russian music from my hand”, kaže kontrabasist Nazarii Stets iz Ukrainian Freedom Orchestra (UFO). Ansambl koji vodi kanadsko-američka dirigentica Keri-Lynn Wilson na turnejama izvodi Beethovenovu 5. i 9. simfoniju; u potonjoj se „Oda radosti” pjeva na ukrajinskom jeziku. Njihova naelektrizirana interpretacija, osobito Petice, zvuči poput glazbe o kojoj doslovno ovise životi – istodobno vapaj i obećanje mira.
Četiri godine stalne prijetnje pretvorile su rat u "normalno" stanje užasa, sve rjeđe na naslovnicama. No skladbe poput „Terricone” ili projekti poput UFO-a podsjećaju da se u Ukrajini svakoga dana i dalje čuje krik – ovoga puta pretvoren u notu koja ne dopušta da svijet zaboravi.