Četiri godine nakon što su talibani u ljeto 2021. bez otpora zauzeli Kabul i vratili Afganistan pod islamističku vlast, zemlja živi u gotovo potpunoj međunarodnoj izolaciji – iznimka je tek nedavno priznanje Moskve Islamskom emiratu Afganistanu.
Ekonomska slika je sumorna. Redovi pred Ministarstvom rada svakodnevno su sve duži jer tisuće Afganistanaca traže izlaz u inozemstvo. „Građevinski sam inženjer. Išao sam u Pakistan, ali nisam mogao pronaći pristojan posao pa sam se vratio. Već dva dana stojim u ovom redu. Vlada šalje ljude u Katar na rad pa i mi želimo ići kako bismo zaradili novac za hranu za našu djecu”, kaže Najib Bari, jedan od podnositelja zahtjeva za vizu.
Talibanske vlasti sklopile su sporazum s katarskom državnom tvrtkom i privatnim sektorom pa je broj ponuđenih radnih mjesta u toj zaljevskoj zemlji narastao na 3100. „Isprva je bilo 2000 radnih mjesta, a jučer je dodano još 1100”, pojašnjava glasnogovornik Ministarstva rada Samiullah Ibrahimi.
Prema podacima Ujedinjenih naroda Afganistan je među tri najsiromašnije zemlje svijeta:
- svaki peti stanovnik gladuje;
- 3,5 milijuna djece akutno je pothranjeno;
- 3,7 milijuna djece ne ide u školu, među njima 2,2 milijuna djevojčica starijih od 11 godina kojima je obrazovanje zabranjeno.
„Svaki peti Afganistanac gladuje. Tri i pol milijuna djece akutno je pothranjeno. Procjenjuje se da 3,7 milijuna djece ne ide u školu, uključujući 2,2 milijuna djevojčica starijih od 11 godina kojima je zabranjeno obrazovanje”, upozorava Joyce Msuya, pomoćnica glavnog tajnika UN-a za humanitarna pitanja.
Usprkos gladi i sankcijama, talibani pokušavaju otvoriti još jedan izvor prihoda – turizam. Nude se ture po znamenitim lokalitetima, s odvojenim grupama za muškarce i žene, a novost je i radno mjesto turističke vodičice. „Kad sam otkrila aplikaciju 'couch surfing', upoznala sam strance. Pokazati im grad i pružiti informacije znači baviti se turizmom”, kaže Somaya Moniry, vodičica iz Kabula.
Potencijalni posjetitelji Afganistan zasad percipiraju kao egzotičnu destinaciju na rubu svijeta. Ipak, lokalni djelatnici uvjereni su da režim turizam vidi kao priliku: prihodi, tvrde, nadilaze političke i vjerske podjele, a svaka deviza trenutno je dragocjena zemlji u kojoj se, unatoč rijetkim dobrim vijestima, i dalje svakodnevno vodi borba za osnovnu egzistenciju.