Riječ „genocid” posljednjih se mjeseci sve glasnije čuje u raspravama o izraelskoj ofenzivi u Pojasu Gaze. Humanitarne organizacije, povjesničari te dio izraelskih i međunarodnih pravnih stručnjaka smatraju da razmjeri stradanja Palestinaca ispunjavaju uvjete za najteže moguće međunarodno kazneno djelo.
Izraelski pisac David Grossman, bivši pripadnik izraelske vojske i otac poginulog vojnika, u razgovoru za talijansku La Repubblicu opisao je svoje osjećaje riječima: „S golemom boli i slomljenim srcem moram se suočiti s onim što se događa pred mojim očima. Genocid.” Grossman je pritom upozorio na težinu samog pojma: „To je riječ koja uzrokuje lavine: kad je izgovorite, postaje samo sve veća i veća.”
Aktualna polemika nadovezuje se na povijesne tragedije – od pokolja Interahamwe postrojbi u Ruandi i zločina Crvenih Kmera u Kambodži, do progona Rohindža u Mjanmaru. Ključno pitanje ostaje: presuđuje li broj žrtava ili obrazac namjere da se određena skupina uništi. Pravne definicije genocida postavljene u Konvenciji UN-a iz 1948. naglašavaju upravo tu namjeru, no praksa pokazuje da javnost nerijetko prvo broji mrtve.
Dok međunarodne institucije ponovno razmatraju kriterije i moguće istrage, izraelsko-palestinski sukob brutalno podsjeća da terminologija nije samo akademska vježba. Od nje ovisi pravna kvalifikacija, ali i politički pritisak koji može ubrzati prestanak nasilja. U međuvremenu, stradavanje civila u Gazi nastavlja poticati pozive da se odgovorni privedu pravdi – pod kakvom god etiketom se zločin na kraju nazvao.