Dvadesetjednogodišnji Vanja Vukmanović rijetka je pojava na hrvatskim igralištima. Dok za Rudeš trči protiv prvoligaških suparnika – nedavno i protiv splitskog Hajduka – ovaj veznjak paralelno niže jednako impresivne rezultate u učionicama i laboratorijima.
• državnim prvakom u matematici postao je još u srednjoškolskim danima; • prestižnu zagrebačku gimnaziju MIOC završio je s čistom peticom; • na Fakultetu elektrotehnike i računarstva i dalje drži prosjek ocjena 5,0; • testiranje u organizaciji Mense svrstalo ga je među dva posto najinteligentnijih ljudi na planetu.
Vukmanovićevo iskustvo razbija klišeje o nogometašima koji navodno biraju loptu jer bježe od knjige. „Nije lako uskladiti jutarnje laboratorijske vježbe i popodnevne treninge, ali kad nešto voliš, nađeš način”, ističe mladić koji jednako strastveno rješava diferencijalne jednadžbe i postavlja presing na suparničkoj polovici.
Treneri ga hvale zbog taktičke zrelosti, a kolege studenti zbog spremnosti da pomogne oko najsloženijih zadataka. Sam priznaje da je tajna u dobroj organizaciji: dan počinje u sedam, a završava tek kad savlada i posljednji skriptni redak ili protivnički dribling.
Uzor mu je, kaže, svaki sportaš ili znanstvenik „koji dokazuje da se upornošću može pomiriti naizgled nespojivo”. S obzirom na dosadašnji hodogram, Vanja Vukmanović već pokazuje da je moguće i driblati i integrirati – i to u vrhunskom rangu.
