Brojne hrvatske općine i gradovi iskoristili su zakonsku mogućnost da porez na dohodak spuste na minimalnu razinu, pa njihovim stanovnicima na kraju mjeseca ostaje znatno više novca.
Prema dostupnim podacima, lokalne vlasti koje su odabrale najniže stope poreza omogućuju zaposlenima da uz istu bruto plaću zadrže veći dio primanja nego u sredinama s višim stopama. Efekt je osobito vidljiv kod obitelji s jednom prosječnom plaćom i dvoje djece: razlike u ukupnim mjesečnim troškovima mogu dosegnuti i nekoliko stotina eura.
Niže opterećenje, kombinirano s umjerenijim cijenama stanarine, režija i hrane, pretvara manja mjesta bez jakog turizma u financijski privlačne adrese. Nasuprot tome, veliki gradovi i popularna obalna odredišta, gdje su stanarine i životni troškovi tradicionalno viši, i dalje „pojedu” veći dio kućnog budžeta, čak i kada su nominalne plaće veće.
Za mnoge zaposlenike to znači da stvarna kupovna moć može biti dvostruko veća ako se presele u lokalnu jedinicu s minimalnim porezom, ističu sugovornici upućeni u lokalne financije. Uz niže poreze, manji gradovi često nude mirniji ritam života i pristupačnije nekretnine, što dodatno motivira preseljenja.
Stručnjaci naglašavaju da će daljnje fiskalne odluke lokalnih vlasti, ali i trendovi na tržištu nekretnina, odrediti hoće li se jaz u životnom standardu između različitih dijelova Hrvatske širiti ili smanjivati.