Nakon 11 tjedana izraelske blokade, Gaza se suočava s jednom od najgorih svjetskih humanitarnih kriza. Djeca su najteže pogođena, a broj pothranjenih svakodnevno raste. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da je oko pola milijuna ljudi u Gazi suočeno s katastrofalnom glađu, akutnom pothranjenošću, bolestima i smrću. „Ovo je jedna od najgorih svjetskih kriza gladi koja se odvija u stvarnom vremenu“, navodi se u izvješću WHO-a.
Iako je Izrael službeno omogućio ulaz humanitarne pomoći, realnost na terenu je surova. Humanitarne organizacije tvrde da je 100 kamiona dnevno tek simbolična pomoć u odnosu na stvarne potrebe stanovništva. Ujedinjeni narodi izražavaju duboku zabrinutost zbog nastavka blokade i ograničavanja vitalnih potrepština. Glavni tajnik UN-a, Antonio Guterres, opisuje situaciju: „Na robu koju distribuiramo nameću se stroge kvote, uz nepotrebne postupke odgađanja. Osnovne potrepštine, uključujući gorivo, sklonište, plin za kuhanje i pribor za pročišćavanje vode, zabranjene su. Ništa nije stiglo na opkoljeni sjever.“
Bolnice u Gazi, njih devetnaest, rade s minimalnim količinama zaliha i pod stalnim pritiskom. U bolnici Rantsi ekipa je zatekla tromjesečnu bebu Ayu, čiji je život ugrožen zbog pothranjenosti. Njena 19-godišnja majka Sundush očajna je jer nema dovoljno hrane ni za sebe, a kamoli za proizvodnju dovoljne količine mlijeka. „Moja kći je rođena s normalnom težinom, 3,5 kg. Ali kako je rat odmicao, njezina je težina znatno pala. Dojila bih je, dobila bi proljev. Pokušala sam s adaptiranim mlijekom, isti rezultat. S obzirom na to da su granice zatvorene i da hrana ne dolazi, ne mogu jesti dovoljno da joj dam hranjive tvari koje su joj potrebne. Odvela sam je u bolnicu na liječenje, ali potrebna joj skrb nije dostupna. Liječnik je rekao da je njezino stanje vrlo ozbiljno. Zaista je ne želim izgubiti, jer sam izgubila muža i ona je sve što mi je od njega ostalo. Ne želim je izgubiti“, ispričala je Sundush.
Dramatičnu situaciju dodatno pogoršava česta pljačka rijetke pomoći koja ulazi u Gazu. Teško je utvrditi tko stoji iza toga, no jasno je da je sve veći broj stanovnika očajan zbog gladi, što vodi do urušavanja sigurnosti i sukoba zbog osnovnih potreba. Jedino ublažavanje očaja i povećanje humanitarne pomoći može vratiti nadu i smanjiti rizik od potpune katastrofe.
