Toni Fruk okrunio je jesenski dio sezone statusom najefikasnijeg igrača u povijesti Rijeke – u tek nekoliko mjeseci zabio je 11 pogodaka i tako nadmašio sve prethodne klupske rekorde po brzini realizacije. Iako službena statistika ne bilježi nijednu njegovu asistenciju, Frukova konstantna prisutnost u završnici i kreativnost u zadnjoj trećini čine ga prvim imenom momčadi.
Podjednako važan u tom napadačkom stroju jest Tiago Dantas. Portugalski veznjak, premda također bez upisanih asistencija, neumorno diktira ritam i otvara prostor za suigrače. Stručni stožer ističe kako upravo sinergija Fruka i Dantasa podiže cjelokupnu igru – njihov pressing, brza izmjena dodavanja i osjećaj za pravovremeni ulazak u prazan prostor nemjerljivi su pukim brojkama.
Kako se HNL bliži zimskom odmoru, bodovi postaju zlata vrijedni. Rijeka se, zahvaljujući eksploziji Fruka i smirenoj lucidnosti Dantasa, učvrstila pri vrhu ljestvice te najavljuje ozbiljan nalet na trofeje u proljetnom dijelu. No, unatoč preciznim podacima koji dokazuju njihovu dominaciju, unutar svlačionice prevladava uvjerenje da pravu razliku čine emocije – karakter, zajedništvo i strast koje momčad unosi u svaki dvoboj.
Navijači to prepoznaju: svaki Frukov pogodak i svaka Dantasova dijagonala bude tribine i stvara atmosferu koja se ne može mjeriti ni jednim algoritmom. Brojke, koliko god bile impresivne, ovdje služe tek kao podsjetnik da nogomet nije samo sportsku statistiku, nego i priču o ljudima koji joj daju dušu.