MIAMI – Slavni Freedom Tower, simbol kubanske imigracije u SAD-u i nekoć prozvan „Ellis Island juga”, u rujnu će ponovno primati posjetitelje nakon višegodišnje obnove vrijedne 25 milijuna dolara.
Najemotivniji dio novog postava čine osobna svjedočanstva više od 350 prognanika koji su kroz tu zgradu prošli između 1962. i 1974., dok je služila kao Središte za kubanske izbjeglice. Među njima je i Jorge Malagón Márquez, danas profesor povijesti na Miami-Dade Collegeu, vlasniku tornja od 2005. godine.
Malagón Márquez stigao je u Miami 1967. jednim od prvih „letova slobode”. Sa svega pet godina, uplakan je u ruci držao raskomadanu plišanu igračku: „Na aerodromu u Havani vojnici su mi uzeli medvjedića, rasparali ga žiletom da provjere krijemo li dragulje. Vratili su mi ga ispražnjenog od punjenja.” Još jedan traumatičan trenutak bio je razdvajanje od roditelja u prijemnoj dvorani tornja, raščlanjenoj i obnovljenoj do posljednjeg crno-bijelog kvadrata na podu. „Čim sam zakoračio unutra, opet sam postao onaj petogodišnjak – suze su same potekle”, prisjetio se.
Novi stalni postav nazvan Libertad vodi posjetitelje kroz ključne valove kubanskog iseljavanja: Operación Pedro Pan (1960.–1962.), koja je u SAD dovela 14 000 maloljetnika bez pratnje, te Mariel boatlift 1980., kad je morskim putem pristiglo još 125 000 ljudi. Uz vitrine s povijesnim artefaktima stoji i „la pizarra de la suerte” – oglasna ploča na kojoj su tek pristigli izbjeglice tražile stan i posao.
Na video-zidu posjetitelji mogu odabrati priče sudionika, što je, prema predsjednici MDC-a Madeline Pumariegi, bila glavna ideja obnove: „Htjeli smo da više generacija osjeti kako je to tražiti slobodu, nadu i priliku koju je ova zemlja pružila njihovim obiteljima.”
Toranj visok 88 metara izgrađen je 1925. za dnevne novine Miami Daily News. Danas ga okružuju neboderi, no i dalje ostaje orijentir grada i, kako Malagón Márquez kaže, „kulturalno i umjetničko sidro svega što je Miami postao”.
Službeno otvorenje planirano je za prvu polovicu rujna, uoči početka Mjeseca hispanske baštine, a organizatori najavljuju da će zbirka osobnih svjedočanstava nastaviti rasti kako bi „priča o potrazi za slobodom” ostala živa i za buduće generacije.
