Usred ambicioznih europskih klimatskih ciljeva Francuska se suočava s dilemom: tko će i kako platiti duboku dekarbonizaciju više od 9 300 kilometara koncesijskih autocesta kada im početkom sljedećeg desetljeća isteknu ugovori?
Prema nacionalnoj Strategiji mobilnosti i Zakonu o usmjerenju mobilnosti, prometna infrastruktura mora se modernizirati kako bi podržala prijelaz na čišća goriva i nove oblike prijevoza. No za taj je zaokret, upozoravaju operateri okupljeni u udruženje ASFA, potrebno oko 27 milijardi eura samo na postojećoj mreži pod naplatom cestarina.
Ključne stavke ulaganja • 9,3 mlrd € za niskougljičnu mobilnost (punionice za električne kamione, elektrifikacija odmorišta) • 8,4 mlrd € za otpornost na klimatske promjene i bolju ekološku integraciju • 5,6 mlrd € za poboljšanje protočnosti prometa • 1,7 mlrd € za razvoj dijeljenih oblika prijevoza • 1,4 mlrd € za proizvodnju zelene energije (fotonaponske elektrane duž koridora) • 0,9 mlrd € za lokalne razvojne projekte
ASFA tvrdi da bi postavljanje solarnih panela uz prometnice do 2035. moglo proizvesti dovoljno električne energije za sva električna vozila koja koriste francuske autoceste.
Model pod pritiskom politike Koncesijski model, u kojem država po isteku ugovora preuzima infrastrukturu, desetljećima je omogućavao velika ulaganja bez opterećenja državnog proračuna. Operatorima prihodi od cestarina, kako naglašavaju, osiguravaju princip „korisnik plaća – onečišćivač plaća” i prebacuju financijski rizik na privatni sektor.
No sustav je politički osjetljiv; kritičari propituju profitabilnost koncesionara i traže veću transparentnost. Situaciju dodatno komplicira činjenica da će po isteku sadašnjih ugovora na mrežu početi vrijediti stroža pravila EU-ove Direktive o eurovinjeti, koja ograničava korištenje prihoda od cestarina samo na dotičnu infrastrukturu. ASFA upozorava da bi to moglo smanjiti ulaganja ako se opseg budućih koncesija ne proširi.
Mogući smjerovi nakon 2030. • proširenje koncesija na susjedne, zasad besplatne, dionice koje bi se financirale prihodima s naplaćenih dionica; • uvođenje naknade za vanjske troškove (procjena: 200 milijuna € godišnje do 2035.); • dulji ugovori kako bi se ulaganja amortizirala kroz duže razdoblje.
Važnost prometnica ostaje neupitna: 85 % svih putovanja i gotovo polovica tereta u Francuskoj odvija se cestom, a pandemijske godine pokazale su da su upravo autoceste održale opskrbne lance. Istodobno, promet je najveći izvor stakleničkih plinova u zemlji (31 %), a sama koncesijska mreža otpada na oko sedam posto nacionalnih emisija.
Ankete otkrivaju ambivalentnost javnosti – iako 88 % građana smatra cestovni prijevoz ključnim, 38 % ga percipira kao zagađivača. Unatoč tomu, šest od deset ispitanika priznaje da sektorske tvrtke ulažu napore u smanjenje ekološkog otiska.
Odluke koje će vlada donijeti u idućim godinama – produljiti, preoblikovati ili ukinuti koncesije – odredit će ne samo visinu cestarina i kvalitetu mreže nego i sposobnost Francuske, a posredno i EU-a, da uskladi klimatske ambicije s gospodarskom i prometnom realnošću.