Pariz – Francuska, druga najveća ekonomija Europske unije, zaglavila je u onome što analitičari nazivaju trajnom političkom krizom. Premijer Sébastien Lecornu u utorak je uspio izbjeći pad vlade tako što je zamrznuo nepopularnu mirovinsku reformu predsjednika Emmanuela Macrona do 2027., čime je pridobio ključne zastupnike Socijalističke stranke (PS). No odgoda reforme samo je kupnja vremena: pred premijerom i dalje stoji nemoguća zadaća – progurati proračun koji predviđa uštede od 30 milijardi eura dok parlament broji tri zaraćena bloka i nijedan nema većinu.
Pet (ili šest) premijera u dvije godine
Od kada je Macron 2024. raspisao nesmotrene prijevremene izbore, Francuska ima visoki dom bez jasnog pobjednika. Ljevica, krajnja desnica i predsjednikova centristička koalicija drže otprilike po trećinu zastupnika. U takvom rasporedu već su srušena dvojica premijera – Michel Barnier (rujan–prosinac 2024.) i François Bayrou (prosinac 2024.–rujan 2025.). Lecornu je imenovan sredinom rujna, dao ostavku nakon samo 27 dana zbog, kako je rekao, „partisan attitudes“ i „certain egos“, pa je – na Macronov zahtjev – ponovno preuzeo funkciju.
Preživjeli glasovanje o povjerenju
Sadašnja vlada opstala je zahvaljujući dogovoru s PS-om, koji je zauzvrat obećao da neće podržati izglasavanje nepovjerenja koje su najavile krajnje desni Nacionalni zbor (RN) i radikalno lijeva Nepokorena Francuska (LFI). No brojke ostaju neumoljive: 264 zastupnika RN-a, LFI-ja, Zelenih, komunista i tvrdo desnog UDR-a već želi Lecornuovu smjenu. Za apsolutnu većinu treba 288 ruku – samo 24 socijalista ili konzervativnih republikanaca dovoljno je da miješanje karata krene iznova.
Proračunski sat otkucava
Francuski dug danas iznosi gotovo dvostruko više od dopuštene granice EU-a, a ustavni rok za proračun 2026. neumoljivo se približava. Što se Lecornu više približava ljevici, tim ga oštrije dočekuje dio desnog centra. Čak i uz čudesan dogovor kojim bi se proračun usvojio do kraja godine, malo tko vjeruje da će se vlada održati dulje od nekoliko mjeseci.
Opcije bez izlaza
– Novi izbori? Ankete pokazuju da bi većina stranaka, osim RN-a, izgubila mandate, ali ni tada ne bi bilo jasne većine. – Novi premijer? Imao bi istu matematičku noćnu moru. – Predsjednikova ostavka? Nasljednik bi raspustio parlament, ali istraživanja sugeriraju da bi se u Elizejskoj palači mogli naći Marine Le Pen ili Jordan Bardella, što otvara novu razinu neizvjesnosti.
„Terminalna faza“ Pete Republike?
Povjesničar Pierre Purseigle upozorava da se ne radi o običnoj parlamentarnoj pat-poziciji nego o „crise de régime“. „The Fifth Republic may well have entered its terminal phase“, zaključuje on, podsjećajući da ustav iz 1958. nije skrojen za koalicijske kompromise koji su postali normom drugdje u Europi.
Ishod će možda doći tek kad francuski političari – i birači – prihvate da su épohe jasnih većina završile, a da je suradnja nužna, a ne znak slabosti. Do tada, Francuska ostaje taoc vlastite trajne političke nepomičnosti.
