Broj zahtjeva za azilom u Europskoj uniji potonuo je u prvoj polovici 2025. godine, a ključna se promjena dogodila na samom vrhu ljestvice odredišta migranata.
Prema najnovijim podacima Agencije EU za azil (EUAA), Francuska je do kraja lipnja prikupila oko 78 000 zahtjeva, Španjolska 77 000, a Njemačka 70 000. Time je Berlin prvi put u više godina prepustio vodeću poziciju Parizu i Madridu.
Ukupno je u članicama EU-a, Norveškoj i Švicarskoj zaprimljeno 399 000 zahtjeva – 23 posto manje nego u istom razdoblju 2024. Iako četiri velike zemlje (Francuska, Španjolska, Njemačka i Italija) i dalje čine gotovo tri četvrtine svih zahtjeva, trendovi su dijametralno suprotni:
• Njemačka bilježi pad od 43 posto. • Italija je pala za 25 posto. • Španjolska za 13 posto. • Francuska ostaje gotovo na lanjskoj razini.
Pad sirijskih zahtjeva
Najdramatičniji preokret dogodio se među Sirijcima, tradicionalno najbrojnijoj skupini azilanata. U prvih šest mjeseci predano je 25 000 sirijskih zahtjeva manje nego lani, što se dovodi u vezu s kolapsom Assadova režima krajem 2024. godine. Ukupna stopa priznavanja azila u Uniji pala je na rekordno niskih 25 posto.
Venezuelanci na vrhu, ali rijetko dobivaju azil
Istovremeno su Venezuelanci preuzeli primat kao najbrojnija nacionalna skupina – podnijeli su oko 49 000 zahtjeva, 30 posto više nego prošle godine. Stručnjak za azilna pitanja Martin Wagner iz Međunarodnog centra za razvoj migracijske politike (ICMPD) ističe da je „jasna uzročno-posljedična veza između strožih pravila u Sjedinjenim Državama i rasta dolazaka u Europu”.
Venezuelanci mogu ući u schengenski prostor bez vize i boraviti do 90 dana, nakon čega mnogi predaju zahtjev za međunarodnu zaštitu. Unatoč stopi odobravanja manjoj od 20 posto, velik broj njih ostaje zahvaljujući nacionalnim oblicima zaštite, posebno u Španjolskoj, kamo odlazi čak 93 posto svih venezuelanskih tražitelja azila.
Promjena rute i politika
Statistike pokazuju da se migracijski tokovi brzo prilagođavaju geopolitičkim i političkim preokretima. Dok se njemački sustav suočava s oštrim padom interesa, Pirenejski poluotok i Francuska sve se više nameću kao novo središte migracijskih kretanja u Europi.