Steve Coogan i producentske kuće Baby Cow te Pathé pristali su isplatiti „znatnu” odštetu Richardu Tayloru, bivšem zamjeniku glavnog tajnika Sveučilišta u Leicesteru, čime je zaključen visokoprofilni sudski postupak zbog klevete u vezi s filmom „The Lost King” (Izgubljeni kralj).
Taylor je tužio jer je u ostvarenju iz 2022. prikazan kao „podmukli, arogantni birokrat” koji omalovažava nezavisnu povjesničarku Philippu Langley, pokretačicu potrage za posmrtnim ostacima kralja Richarda III. Visoki sud već je ranije ocijenio da film sugerira kako je Taylor „svjesno iznosio neistine” javnosti i medijima.
-
Nagodba uoči suđenja
• Produkcijske kuće platit će odštetu i sve pravne troškove.
• U film će biti umetnuta izjava da je Taylorov lik „fikcionaliziran i ne predstavlja postupke stvarnog gospodina Taylora” te da je on „postupao časno”. -
Reakcije sudionika
• Taylor je ispred suda izjavio da je presretan „uspjehom i rehabilitacijom” nakon „duge i iscrpljujuće borbe”, dodajući da se pri izlasku filma osjećao „bijesno i potpuno bespomoćno”.
• Coogan, koji tumači Langleyina supruga i supotpisuje scenarij, poručio je kako bi „radije da je sudac odlučio o slučaju”, no prihvaća nagodbu jer Langley zbog lošeg zdravlja nije mogla svjedočiti. „To je njezina priča, i ja sam je želio ispričati”, rekao je.
• Langley je putem svoje mrežne stranice potvrdila da je trebala svjedočiti u obranu filma, ali ju je spriječila bolest. -
Sukob oko zasluga
• Coogan ističe da bi „bez Philippe Langley Richard III. i dalje ležao ispod parkirališta u Leicesteru”.
• Taylor priznaje njezinu ključnu inicijativu, ali naglašava da je Sveučilište u Leicesteru ponudilo sredstva i stručnost, a on koordinirao projekt: „Langley nije vodila arheološko iskapanje niti znanstvene analize – za to nije bila kvalificirana.” -
Stav producenata
U zajedničkoj izjavi Coogan, Baby Cow i Pathé navode da su „ponosni na film” te da svakoj istinitoj priči pristupaju „s pažnjom, integritetom i predanošću autentičnosti”, izražavajući zadovoljstvo što je spor okončan.
Film prikazuje kako Langley, vođena intuicijom i upornošću, pronalazi točnu lokaciju kostura monarha poginulog 1485. te potom vodi bitku za priznanje, dok joj sveučilišni birokrati nastoje preoteti zasluge. Sudska epizoda sada je završena, no rasprava o tome tko je doista „pronašao” Richarda III. vjerojatno će se nastaviti još dugo.